Naš čitatelj je po završetku pranja primijetio da mu je antena, koja se nalazi na krovu vozila, slomljena.
U automatskim praonicama motornih vozila u kojima vozila peru strojevi, uz aktivno učešće radnika - poduzetnika praonice, događaju se svakodnevne nezgode tijekom pranja i sušenja vozila. Tako su zabilježena: oštećenja laka na pokrovu motora, na krovu vozila, na spojlerima sprijeda i otraga, lom/čupanje retrovizora, ili brisača, iskliznuće vozila iz vodilica, nalet vozila na vozilo koje se zaglavilo u vodilici, itd.
Iako se, u pravilu, radi o manjim oštećenjima, zasigurno su to neugodne situacije, zbog čega poduzetnici osiguravaju svoju odgovornost za štetu uzrokovanu svojim klijentima, prebacujući tako postupak ocjene odgovornosti i ocjene prava na naknadu štete na svog osiguratelja.
Naš čitatelj S. C., pošao je u jednu takvu praonicu, sjedeći u vozilu uredno se pokoravao uputama radnika koji je šamponirao vozilo prije puštanja u vodilicu radi automatskog pranja i sušenja. Radnik je uredno poklopio retrovizore. No, po završetku pranja, kod (površnog) brisanja vozila primijetio je da mu je antena vozila, koja se nalazi na krovu vozila, slomljena. Štetu je odmah reklamirao kod radnika, tražeći novu antenu, a ovaj mu je dao podatak o osiguratelju kod kojega je radionica osigurana (informacija na papiriću unaprijed pripremljena) upućujući ga da se javi istome.
Šteta zbog potrebe zamjene antene je 450 kuna. S. C. se javio osiguratelju, koji je glatko odbio naknadu, jer da poduzetnik/osiguranik nije kriv za štetu zbog loma antene, jer se ta “… antena nije mogla ni utisnuti ni odvidati, pa je odgovornost za njezino oštećenje na vlasniku vozila…”.
U ovom slučaju radi se o ugovornoj odgovornosti poduzetnika praonice vozila. Vlasnik vozila je po sklopljenom ugovoru imao pravo na potpunu i sigurnu uslugu pranja svog vozila, očekujući da mu sam akt pranja neće uzrokovati oštećenje na vozilu. Poduzetnik, odnosno njegov radnik, bio je dužan ako je istina da se antena nije mogla ni utisnuti ni skinuti, antenu zaštititi na način kako to profesionalna pravila struke nalažu, ili odbiti pranje vozila ako nije mogao jamčiti sigurno pranje, bez oštećenja antene.
Članak 342. St. 1. Zakona o obveznim odnosima izričito propisuje da je dužnik (ovdje poduzetnik praonice) dužan ispuniti svoju obvezu “savjesno u svemu kako ona glasi”. U čl. 343. pak određuje mogućnost da se štetnik oslobodi od odgovornosti za štetu “…ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu …zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.” Tako nešto poduzetnik, a to znači ni osiguratelj, očito ne mogu dokazati, što znači da su dužni platiti štetu na slomljenoj anteni.
