Upravljanje vozilom i uzrokovanje štete pod utjecajem alkohola znači gubitak prava iz osiguranja i pravo osiguratelja da od svog osiguranika regresira isplaćenu štetu, kamate i troškove, ali najviše do 12 prosječnih neto plaća.


Ovih dana je u dnevnom tisku procurila „zapanju­ju­ća“ vijest da je jedan naš osiguratelj u svojim uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti predvidio mogućnost da vo­zač otkupi pravo osiguratelja na regres za štetu koju bi osigurani vozač mogao uz­ro­kovati upravljajući vozi­lom pod utjecajem alkohola. Cijena (premija) otkupa: 150 kn.
 
Kod nekih je ta vijest pri­mljena sa simpatijom, kod drugih pak s negodovanjem i neodobravanjem. Neki su išli tako daleko da su takav postupak osiguratelja proglasili nemoralnim činom, dnom dna, očajničkim potezom pred konkurencijom i sl. No, pogledajmo najprije da li je takav postupak osiguratelja zakonit: u čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u st. 1. stoji : „Osigurana osoba gubi pravo iz osiguranja u slije­dećim slučajevima…“, pa u t. 4.: „ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad dogovorene gra­nice…“, te u st.3. „društvo za osiguranje …ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelo­kup­nog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz st.1. t.4. ovoga članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto pla­ća prema zadnjem služ­benom izvješću Državnog za­voda za statistiku”. 

Upravljanje vozilom i uz­rokovanje štete pod utjecajem alkohola znači gubitak prava iz osiguranja i pravo osiguratelja da od svog osiguranika regresira isplaćenu štetu, kamate i troškove, ali najviše do 12 prosječnih ne­to plaća.

Sam Zakon dozvoljava ugo­vornim stranama da ugo­vorom (uvjetima osiguranja) utvrde granicu do koje osi­guratelj „trpi“ alkoholiziranost osiguranika i do koje neće ići u regres. Nekada, a i danas, većina osiguratelja tu granicu postavljaju na 0,5 promila alkohola u krvi. Ovaj osiguratelj diže granicu na 1,0 promila alkohola u kr­vi. Tek ako osiguranik skrivi nesreću pod utjecajem alkohola iznad 1,0 promila - osi­guratelj će ići u regres. Za „pomaknutu“ granicu - na­do­platna premija je 150,00 kn. Dakle, odluka odnosno klau­zula u uvjetima osiguranja toga osiguratelja sasvim je legalna, u skladu s pozitiv­nim propisom i stoga do­puštena. Da li je takva klau­zula dobra, moralna, svr­sis­hodna, potiče li na „opija­nje“…?

Pitanja se mogu postav­ljati i o njima se može ras­pravljati. Činjenica jeste da je uvođenje regresa protiv pijanih vozača imalo i preventivnu svrhu, povećanje sigurnosti prometa i pažnje osiguranika. No, činjenica je i da su naplaćeni regresi protiv pijanih vozača u bilancama osiguratelja - gotovo bez­načajni, a da su troškovi i teškoće oko naplate vrlo ve­liki.

Stoga je sigurno da ovakva odredba u uvjetima predstavlja jedan iskorak u ponudi, bez neke velike opasnost po sigurnost prometa i sigurnost poslovanja osiguratelja. Uostalom, oni koji pamte dulje, sjetit će se da je identičan proizvod osamdesetih godina prošlog stoljeća u Jugoslaviji, u doba kad se počela javljati socijalistička konkurencija na tržištu osiguranja (konkurenti: repub­lički osiguratelji), uveo jedan osiguratelj (postoji i danas, pod imenom DDR Novi Sad), unatoč tomu što su mnogi smatrali kako je to suprotno „socijalističkom mo­ralu”. Dakle, ništa novo pod suncem.