Ovih dana medijskim prostorom Lijepe naše kotrlja se bujica zvana "zatezne kamate" čiji je izvor slučaj jedne banke, a koja u svoje mutne vode povlači i stupove financijsko-pravnog sustava Republike Hrvatske, kao što su to Narodna banka i Državno odvjetništvo. Da posjetimo: banka se našla u situaciji da su joj obračunate zatezne kamate po metodi koju je inače i sama već godinama koristila (konforna metoda računanja ili kamata na kamatu). Pa kad je viđeno da bi to bio vrlo velik iznos koji bi samu banku doveo u tešku situaciju reagiralo je (uvijek budno) državno odvjetništvo, koje se založilo za primjenu druge metode (proporcionalna metoda računanja), koju inače primjenjuju neke druge banke. Narodna banka pak uključila se u nezgodnu raspravu pozivajući banku da primjeni komfornu metodu i da je izvjesti o mjerama kojima misli upravljati očevidno novonastalim rizikom. Što će biti - tek ćemo vidjeti. No, već različite pozicije najodgovornijih faktora financijsko-pravnog sustava kazuju da u samom sustavu nešto ne štima. Jer, za problem se znade već desetak godina. Osiguratelji, a zato i pišemo o ovoj temi, godinama plaćaju odštete po metodi protiv koje se sada buni rečena banka i državno odvjetništvo. Godinama osiguratelji upozoravaju (a i o tome smo pisali na ovom mjestu) na nelogičnost primjene komforne metode, koja dovodi do apsurda: dug vjerovnika služi kao izvor bogaćenja i ostvarivanja extra zarade! A to je protiv općih načela odštetnog prava po kojima se pretrpljena šteta ne može koristiti za bogaćenje. Doista su bezbrojni slučajevi u kojima su naši osiguratelji za relativno mali dug od nekoliko desetaka tisuća maraka iz kraja osamdesetih ili početka devedesetih godina s kamatama, obračunatim na komforni način, plaćali doslovice milijune maraka! U predmetima u kojima je konačni dužnik bio strani osiguratelj doživljavali su i još uvijek doživljavaju neugodne prigovore, davali nesuvisla objašnjenja, trpjeli natezanja i slušali prijetnje da će Hrvatska zbog toga u svijetu jedinstvenoga fenomena biti izbačena iz europske osigurateljne zajednice! Naravno, reakcije gore navedenih važnih državnih činitelja nije bilo i stvar je hodala dalje, a hoda i danas. To svakako pokazuje da svi dužnici nisu jednakopravni. Neki su očito jednakopravniji i treba ih ad hoc zaštititi. Doista ad hoc. Jer, čitateljstvu je vjerojatno nepoznato da je u tome problemu Ministarstvo financija imalo drugačije stajalište od Narodne banke. Da je upravo na prijedlog osiguratelja to Ministarstvo izradilo nacrt Zakona o kamatama u kojemu je argumentirano prihvatilo stajalište da se zatezne kamate obračunavaju po proporcionalnoj metodi. Nažalost, Zakon nije dovršen. Izbori su učinili svoje. Čeka se novi ministar. A stari problem će i dalje ostati nerješen, uzrokujući tenzije i pravnu nesigurnost, koja nas sigurno udaljuje od Europe, koja neće imati razumijevanja za naša skolastička nadmudrivanja o tome tko je u pravu.