Naša je čitateljica J.Ć., 12 svibnja 2004. g. kao pješakinja imala nesreću u Firenci, kad je na nju, za vrijeme prelaska ulice na pješačkom prijelazu, naletjelo vozilo, oborilo je i nanijelo joj teške ozljede: potres mozga, lom lijeve potkoljenice, mnogobrojni hematomi... Nakon završetka liječenja obratila se s odštetnim zahtjevom osiguratelju štetnika u Firenzi, priloživši svu liječničku dokumentaciju, u kojoj i mišljenje jednog našeg sudskog vještaka medicinske struke, koji je utvrdio kolike i koliko dugo je trpjela fizičke bolove, koliko je bio pretrpljeni strah i kolika je trajna invalidnost zaostala nakon liječenja. Po zanimanju je turistički vodič. Zbog ozljede nije mogla raditi gotovo godinu dana, pa je izgubila određena primanja. Od tal. osiguratelja La F. dobila je odgovor i prijedlog nagodbe s iznosom za koji misli da je dvostruko manji od onoga kojega bi trebala, bar kako su joj neki pravnici rekli, dobiti. Nakon toga je ponovno pisala osiguratelju uz odbijanje prijedloga nagodbe i dobila obrazloženje da su joj ponudu dali u skladu sa talijanskom sudskom praksom. Pita - što da radi, prihvatiti ili ići u parnicu? Odgovor, naravno, uz nedostatak uvida u sve činjenice, može biti samo općenit. Prema talijanskom pravu naknada nematerijalne štete znatno je drugačija od onog što je po hrvatskom pravu: oštećeni ima pravo na naknadu moralne štete (ako je vozač počinio kaznano djelo), te na naknadu tzv. biološke štete (definicija: ozljeda života i oštećenje zdravlja su šteta sami po sebi). Kriteriji doista nisu nigdje propisani, osim za ozljede kod kojih ostaje trajna invalidnost ispod 10%, pa su ih sudovi sami kreirali i, radi lakšeg snalaženja, objavljuju ih u obliku tablica. Tim se tablicama načelno koriste i osiguratelji, iako u praksi od njih znaju znatnije odstupiti. Stvar komplicira i činjenica da je oštećena hrvatska državljanka. Naime, prema stajalištima (nekih) talijanskih sudova, ako je u pitanju oštećeni stranac, primjenjuju se drugačiji kriterij nego za domaće državljane. Ovo diskriminatorno postupanje temelje na potrebi da naknada neimovinske štete bude uklopljena u opće socijalno-gospodarske okolnosti sredine u kojoj oštećeni živi. Neki naši vozači, koji su nakon sramotno niskih ponuda tal. osiguratelja pokrenuli parnice, ostali su neugodno iznenađeni stajalištem sudova, koji inzistiraju na nižim kriterijima. Sudeći prema ukupnom iznosu koji se nudi našoj čitateljici - osiguratelj je u njenom slučaju postupio upravo tako. Dilema je, dakle, da li prihvatiti ponuđeno, što je doista niže od onoga što bi oštećeni tali. građanin dobio, ili pokrenuti parnicu uz neizvjesnost dugotrajnog trajanja i opasnost ev. primjene istih kriterija koje nudi i osiguratelj. Odluku je teško donijeti, ali uvijek između dva zla treba birati - manje!