Prilikom donošenja odluka o ulaganju u dionice, investitori se služe različitim metodama. Dvije osnovne analize jesu tehnička i fundamentalna analiza. Tehnička se bazira na statističkim podacima o kretanju cijena dionica u prošlosti te na temelju tih kretanja nastoji predvidjeti buduće cijene dionica. Za razliku od ove analize, fundamentalna polazi od financijskih izvješća i samog poslovanja kompanija, pri čemu ova analiza razvija niz omjera, pokazatelja i sl., ne bi li što bolje mogla utvrditi vrijednost dionice i usporediti je sa ostalim dionicama. Jedan od najčešće korištenih pokazatelja ove analize jest P/E omjer odnosno omjer cijene i zarade po dionici. Dakle, iz samog se imena vidi način njegova izračuna: podijeliti tržišnu cijenu sa zaradom kompanije po dionici. Tržišnu cijenu je lako utvrditi, ali postavlja se pitanje koju zaradu uzeti u obzir. Da li zaradu za prošlu godinu ili prognozu zarade za tekuću godinu ili narednu godinu? Na ovo pitanje nema pravog odgovora. Ipak se smatra da P/E koji uzima u kalkulaciju zaradu za proteklu godinu je ispravniji, s obzirom da je ova zarada već ostvarena. No, kako investitori uvijek gledaju unaprijed, tako uzimaju u obzir i buduće zarade. Ovaj indikator ne govori kada kupiti ili prodati dionicu, već ukazuje na to da li je neka dionica precijenjena ili potcijenjena. Primjerice, da li je dionica A čija je tržišna vrijednost $100 manje vrijedna od dionice B čija je tržišna cijena $50. Ukoliko je P/E dionice A npr. 20, a dionice B npr. 35, to znači da je prva dionica sa višom cijenom jeftinija dionica, no to ujedno i ne znači da predstavlja bolju investiciju. Postavlja se pitanje koliki P/E omjer treba biti? Različite dionice nose i različite "optimalne" vrijednosti P/E-a. Općenito, tržište plaća za potencijal rasta, pa kompanije koje imaju veću stopu rasta, imat će i viši omjer cijene i zarade. U gore navedenom primjeru, dionica B ima vjerojatno višu stopu rasta od dionice A, pa je onda i njezin P/E omjer viši. Kako bi se usporedio P/E omjer i stopa rasta, koristi se omjer PEG, koji stavlja u odnos P/E i dugoročnu stopu rasta neke firme. Primjerice, dionica B ima P/E 35 i dugoročnu stopu rasta 20% godišnje, što znači da joj je PEG 1.8. Općenito, investitori preferiraju dionice sa PEG-om od cca. 1.0, jer to onda znači da se njima trguje po cijenama koje su sukladne njihovim stopama rasta, no za kvalitetne kompanije, investitori će uvijek biti voljni platiti više.