Prve rajčice u Europi bile su žute boje i zato su ih nazivali “pomo d’oro”,  što u prijevodu znači zlatna jabuka



Rajčica je jednogodišnja biljka iz porodice Solanaceae, a uzgaja se u vrtovima, plastenicima i staklenicima. Međutim, sočne i ukusne crvene plodove možete uzgojiti i u loncima na balkonu ili na terasi.

Iako se uvijek nalazi među povrćem i koristi se pri pripremi slanih jela, ova okrugla, crvena i pomalo slatkasta namirnica ustvari je – voće.

Stabljika rajčice je zeljasta i razgranata, a može narasti od pola do čak tri metra. Zeleni dijelovi stabljike prekriveni su dlačicama, a na vrhovima rastu cvjetovi, skupljeni u grozdaste cvatove. Cvjetovi su žute boje i obično se samooprašuju, no u suvremenoj proizvodnji oprašivanje potiče čovjek.

Rajčica je porijeklom iz Srednje Amerike, a u Europu je donesena poslije kolonizacije Amerike. U početku se koristila kao ukrasno bilje i na nju se gledalo sa sumnjom jer se mislilo da je otrovna. Od 18. stoljeća koristi se u zemljama Europe, a najviše ga u prehrani koriste Talijani i stanovnici Mediterana. Prve rajčice u Europi bile su žute boje i zato su ih nazivali “pomo d’oro”,  što u prijevodu znači zlatna jabuka.

Jedna rajčica srednje veličine sadrži tek 22 kalorije, osim toga, čak 95% ploda rajčice čini voda, dok preostalih 5% uglavnom čine ugljikohidrati i prehrambena vlakna.

Rajčica je poznata po visokom sadržaju likopena, snažnog antioksidansa koji rajčici daje njenu raskošnu crvenu boju. Likopen pomaže u borbi s kancerogenim stanicama, štiti naše tijelo od slobodnih radikala i prijevremenog starenja, može sniziti štetni kolesterol i tako očuvati zdravlje srca i krvnih žila. Zanimljivo je spomenuti da se koncentracija likopena čak povećava termičkom obradom pa su njegovi najveći izvori ustvari sva kuhana jela od rajčice.

Rajčice su izvrstan izvor biotina, vitamina B skupine koji je odgovoran za proizvodnju energije, zdravlje kože i funkciju živčanog sustava. Rajčice spadaju u jedan od rijetkih značajnih prehrambenih izvora vitamina K koji je važan za zdravlje kosti. Bogata je i vitaminima A, C i E te  kalijem, niacinom i folnom kiselinom.

Jestivi su jedino plodovi rajčice, budući da listovi sadrže toksične alkaloide. Plodovi se mogu upotrebljavati na razne načine, odnosno svježi, kuhani, konzervirani ili prerađeni. Najbolje ih je čuvati na sobnoj temperaturi, jer niska temperature negativno utječe na teksturu koja postaje brašnasta, a okus slabi.

Rajčica se koristi se kao dodatak u mnogim jelima, ali često nastupa i u glavnoj ulozi, posebice kada treba pripremiti juhu od rajčica, pečene rajčice ili umak od rajčice koji je nezamjenjiv u pripremi pizza. Rajčica se može dodati i u omlet te u smoothie. U ljetnim mjesecima dio je raznih osvježavajućih salata koje su bez nje nezamislive. Rajčice se mogu i sušiti te tako koristiti tijekom cijele godine. Sušene rajčice odlikuju se posebnom aromom.


SASTOJCI:

  • 500 g cherry rajčica
  • 2 režnja češnjaka
  • 4 žlice maslinovog ulja
  • 2 žlice aceta balsamica
  • sol
  • papar
  • bosiljak, origano, majčina dušica po želji





PRIPREMA:

Zagrijati pećnicu na 200°C. Rajčice oprati i prerezati na pola. Rajčicama dodati protisnuti češnjak, ulje, aceto, sol i papar, promiješati. Na lim za pečenje, obložen papirom za pečenje složiti začinjene rajčice u jednom sloju. Peći 20 minuta na 200°C. Rajčice ovako pečene u pećnici možete poslužiti u komadu ili izblendati da dobijete salsu.  Poslužiti ih možete uz paštu sa svježim bosiljkom i naribanim parmezanom!

Dobar tek!