Slučaj obijesne vožnje, što se tiče osiguranja, postoji samo ako je počinitelj pravomoćno kažnjen za to kazneno djelo.


U zadnje vrijeme učestali su slučajevi, kako je vidljivo iz medijskih izvješća, promet­nih nesreća s teškim pos­ljedicama (smrt sudionika u prometu, teške ozljede), uz­rokovane al­koholiziranošću vozača, koji ne­rijetko nakon nesreće po­bjegnu s mjesta nesreće.

Zadnji takav grozni slučaj dogodio se nedavno, a vozač je s alkoholom od preko 3,5 promila, uzrokovao smrt jed­nog dječaka. „Istina je, nije pobjegao, jer su ga ljudi za­držali, ali je njegova reakcija na uzrokovanu tragediju bila zapanjujuća i bez ikakvog sažaljenja, što valjda i nije bio u stanju zbog silnog alkohola…; može li se takve vozače osigurateljno udariti po dže­pu, jer izgleda da samo to ko­risti, pošto je ishod kazne­nog gonjenja u pravilu pro­blema­tičan i postoji mo­gućnost prolaska s lakšim kaznama - kako nam po­ka­zuje dosadaš­nje iskustvo - ne­primjerenim teškim pos­ljedicama njihovih nedjela. Zašto da mi ostali vo­zači pla­ćamo kroz veću pre­mi­ju za takve indivi­due…“, jada se N. M. u svom rea­gi­ranju na ne­čuveno ponašanje vozača i to, izgleda, profesio­nalca.

Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Iz­mjene i dopune koje su stu­pile na snagu 1.7.2013.) po­ku­šao je uvesti oštrije imo­vinske sa­nk­cije za takve vozače uvo­deći novi slučaj gubitka prava iz osiguranja: osiguranik/vo­zač/štetnik gubi pravo iz osiguranja, ako je šteta pro­uzročena kazne­nim djelom obijesne vožnje u cestovnom prometu, a za koje je done­sena pravomoć­na sudska presuda. Slučaj obijesne vož­nje, što se tiče osiguranja, pos­toji samo ako je počinitelj pravomoćno kaž­njen za to kazneno djelo.

To kazneno djelo čini sudionik prometa koji u cestovnom prometu „iz obijesti teško krši propise o sigurnosti prometa vozeći u stanju nesposobnosti za vožnju izazvanoj trošenjem alkohola uz koncentraciju od najmanje 1,50 g/kg alkohola u krvi, ili droge ili psihoaktivnih lije­kova…“ (čl. 226. Kaznenog za­konika). Gubitak prava iz osiguranja znači da će osiguratelj, nakon što isplati uz­rokovane štete oštećenim osobama, imati pravo regresa prema obijesnom vozaču. U kojem iznosu?

Nažalost, Zakon nije od­redio da li je regres vozača neograničen, ili će se kod ovoga slučaja primijeniti og­raničenje od 12 prosječnih plaća u Republici Hrvatskoj, kao što je određeno za ostale slučajeve gubitka prava iz osiguranja (osim kod namjerno uzrokovanih šteta gdje nema ograničenja regresa). U nedostatku zakonske od­redbe osiguratelji bi problem morali riješiti u uvjetima osiguranja, a argumenti koje navodi i naš čitatelj, ukazuju na opravdanost neograni­čenog regresa.