„Kod registracije na stanici za tehnički pregled osigurao sam vozilo kasko i obvezno osiguranje kod osiguratelja X. Policu obveznog osiguranja dobio sam odmah, po potpisu, a za kasko osiguranje sam potpisao nekakav formular kojega je ispunjavao zastupnik, ali policu za kasko osiguranje sam dobio tek dva tjedna nakon što sam platio premiju. Vidim da na polici kasko osiguranja nema moga potpisa, iako je na polici za taj potpis predviđeno mjesto, već samo žig i potpis osiguratelja... Interesira me zašto nisu tražili da i ja potpišem policu osiguranja, kao što su tražili kod obveznog osiguranja i vrijedi li ta polica bez moga potpisa...“,K.D.

Prema Zakonu o obveznim odnosima ugovor o osiguranju sklopljen je kada je ponuda o osiguranju prihvaćena. K.D. je kod sklapanja ugovora o osiguranju ispunio obrazac koji predstavlja pismenu ponudu osiguratelju da se sklopi ugovor o kasko o siguranju vozila. Ponuditelj je K.D., a ništa ne mijenja na stvari što je obrazac izdao osiguratelj i što ga je popunjavao njegov zastupnik na šalteru tehničkog pregleda vozila. Tako pisanu ponudu osiguratelj može u roku od osam dana odbiti. Ako to ne učini smatra se da je ponuda prihvaćena onoga dana kad ju je zastupnik osiguratelja primio (v. čl. 925., st.1.,5. I 6. Zakona o obveznim odnosima).

Polica osiguranja, koju nakon sklapanja ugovora o osiguranju motornog vozila izdaje osiguratelj, nije ugovor o osiguranju, već isprava o već prije sklopljenom ugovoru o osiguranju. Upravo zbog toga potpis ugovaratelja osiguranja na polici osiguranja, bez obzira što Zakoni to traži (v. čl. 926., st.1. Zakona o osiguranju) nije nužan.

Polica osiguranja kao isprava o već sklopljenom ugovoru o osiguranju vrijedi i bez njegovog potpisa, jer tu ispravu izdaje osiguratelj. Zahtjev Zakona da na polici osiguranja budu potpisi ugovornih stranaka redakcijska je greška, jer taj zahtjev ima smisla samo ako je za ugovor o osiguranju predviđena stroga pismena forma (oblik) i to baš u obliku police osiguranja, a takva je situacija za sve ugovore o osiguranju bila po Zakonu o obveznim odnosima iz 1978.g. (takva odredba, kao iznimka, vrijedi i dalje po Zakonu o obveznim odnosima iz 2005., ali samo za osiguranja osoba, život i osiguranje od posljedica nesretnog slučaja,v. čl. 925., st.3. Zakona).