U Hrvatskoj sve veći broj trgovačkih društava pruža oštećenima u prometnim nesrećama pomoć kod ostvarenja odštete od osiguravajućih društava


Ovih dana je Hrvatska odvjetnička komora upozorila nadležne institucije (Državni inspektorat, HANFU, Ministarstvo financija, Agenciju za zaštitu podataka, Hrvatski ured za osiguranje...) na činjenicu da u Hrvatskoj veći broj trgovačkih društava pruža oštećenima u prometnim nesrećama pomoć kod ostvarenja odštete od osiguravajućih društava. Po mišljenju Odvjetničke komore takva društva nemaju zakonsku osnovicu za bavljenje tim poslom, a u obavljanju svoga posla vrlo su agresivna, postupaju na degutantan način (love stranke u bolnici, doma, pa čak i na samim sprovodima), dolaze do podataka o prometnim nezgodama na vrlo sumnjiv način itd.

Traže zabranu rada takvim društvima, a osiguratelje pozivaju da ne surađuju s takvim društvima, posebno da im ne plaćaju naknadu za troškove. Doista,postoje takva trgovačka društva. O njima smo pisali i u ovoj rubrici. Međutim, jesu li odvjetnici baš u pravu?

Zar se poslom pomoći u ostvarenju šteta (u izvansudskom postupku, sudski je, zna se, rezerviran za odvjetnike ) mogu baviti samo odvjetnici? Spada li čista usluga pomoći kod ostvarenja naknade štete u posao osiguranja, posredovanja i zastupanja u osiguranju sukladno Zakonu o osiguranju ili su izvan toga Zakona? Niz pitanja na koja, nažalost, u Hrvatskoj nije moguće dobiti promptan i nedvosmislen odgovor. Zato se i događa da se od spornih trgovačkih društava u nekim zgodama traži ispunjavanje uvjeta za brokeražu, a u drugima – ne traži.

Po našem mišljenju nema nikakve zapreke da se trgovačka društva bave pružanjem usluga ostvarenja odštetnih zahtjeva oštećenim strankama po općim propisima Zakona o trovačkim društvima, dakle, izvan Zakon o osiguranju. Njihovo pružanje usluge pomoći pri ostvarenju odštetnog zahtjeva nije usmjereno na posredovanje u osiguranju (posredovanje po svojoj definiciji ima za cilj sklapanje i praćenje izvršavanja ugovora o osiguranju). Uostalom, što je s tim uslugama ako se naknada štete traži izravno od štetnika, dakle, kad nije u pitanju dužnik-osiguratelj?

Drugo je međutim pitanje treba li za takvu djelatnost propisati posebne uvjete, recimo stručnost, financijsku sigurnost, moralnost, dokaz o potrebi posebnih znanja, itd.

Zatvaranje očiju pred činjenicom da takva trgovačka društva postoje i djeluju, da se svaki dan sve više javlja novih koji žele registrirati takvu djelatnost, odbijanje odgovora na njihova pitanja od strane mjerodavnih organa – ne vodi ničemu. Ne vodi ničemu ni zabrana njihovog rada, za što plediraju odvjetnici. 
Ako smo usuglasili naše propise s propisima Europske unije, a tvrdimo da jesmo, kako to da je upravo u toj Europskoj uniji takvim društvima dozvoljeno poslovanje i da ih na stotine obavlja upravo našim odvjetnicima sporne usluge? Sutra će ta EU društva doći u Hrvatsku(danom njezina ulaska u EU). Zar ćemo im reći da su nezakonito došla obavljati usluge, koje su u ostalim zemljama članicama EU potpuno slobodne i zakonite? Ili – da su ona dobrodošla, a da domaća društva to nisu?
 
Ne može par vjerojatno nekorektnih društava čudnih egzotičnih imena pokvariti ideju o potrebi takvih usluga u našem društvu. Uostalom, zar i neki odvjetnici ne koriste metode pribavljanja klijenata koje prigovaraju spomenutim društvima, pa zbog toga ne  dovodimo u pitanje cijelu odvjetničku struku. Rješenje je doista u donošenju jasnih i čvrstih pravila, ali bez čekanja.