Pomoćnik zastupnika u osiguranju može se baviti samo poslom dovođenja u vezu svoga gazde-zastupnika u osiguranju i potencijalnog ugovaratelja osiguranja.


Naš čitatelj E. R., koji ima obrt za zastupanje u osiguranju, pita : „…čuo sam da je promijenjen Zakon o osiguranju i da sada postoji ka­tegorija pomoćnika zastupnik u osiguranju. Kako sam radim u zastupanju, zanima me tko je to pomoćnik zastupnika u osiguranju i koje poslove može obavljati…“ Is­tina je - Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju (Narodne novine br. 94./ 2014. Od 31.7.2014.), koji je stupio na snagu 8.8. 2014., čl. 110., uvedena je no­va kategorija osoba koje se bave zastupanjem u osi­guranju, koju naziva po­moćnik zastupnika u osiguranju. 

Razloga za ovu promjenu Zakona o osiguranju ima više, a najčešće se spominje potreba da se praksa uskladi sa zakonom, odnosno, da se poslovi osoba koje se na crno bave poslovima koji se mogu okarakterizirati kao zastupanje u osiguranju, a koji su inače po zakonu re­zervirani isključivo za zas­tu­p­nike s licencom, legali­zi­raju.

Prema spomenutoj za­konskoj odredi pomoćnik zastupnika u osiguranju je „…fizička osoba koja na te­melju zaposlenja odnosno drugog pravnog odnosa …po­maže zastupniku u osi­gura­nju“ (koji ima li­cen­cu). Po­moć se sastoji u tome da takav pomoćnik dovodi u vezu zastupnika za kojega radi s potencijalnim ugovarateljem osiguranja radi sklapanja ugovora o osiguranju. Za taj rad pomoćnik ima pravo na naknadu. No, kako je posao zastupnika vrlo važan, osjetljiv, traži poznavanje djelatnosti osiguranja i propisa koje istu reguliraju, a sve u cilju zaš­tite ugovaratelja osiguranja, Zakon o izmjenama i dopu­nama Zakona o osiguranju postavlja ograničenja za po­moćnika zastupnika u osi­guranju. 

Pomoćnik zastupnika u osiguranju može se baviti samo poslom dovođenja u vezu svoga gazde-zastupnika u osiguranju i potencijalnog ugovaratelja osiguranja. Dakle, on može po­tražiti buduće(g) ugovarate­lja i spojiti ga sa zastupnikom u osiguranju (koji je jedini ovlašten sklapati ugo­vor o osiguranju) i na te­melju toga dobiti naknadu za svoj rad koji se sastoji od „dovođenja u vezu”.

Odnos između zastupnika u osiguranju i pomoćnika zastupnika u osiguranju mo­že biti „zaposlenje“, kako kaže Zakon, a što iščitavamo kao „radni odnos“, ili što će zasigurno biti najčešći slu­čaj, ugovor o djelu.
 
U svakom slučaju po­moćnik (koji nema licencu) zastupnika u osiguranju mo­že poslove pomaganja obav­ljati najdulje dvije godine „neovisno o prekidima oba­vljanja poslova pomoćnika„. Ovom odredbom Zakon stimulira pomoćnika zastupnika u osiguranju da nauči posao i kroz navedeno vrijeme stekne licencu. U tom smislu Zakon propisuje obvezu zastupnika u osiguranju da prati rad svoga pomoćnika (ako je u obrtu više zastupnika s licencom jedan od njih mora biti za­dužen - mentor - za praćenje rada pomoćnika zastupnika u osiguranju) i da HANFU obavještava o početku i za­vršetku njegovog rada i o tome tko mu je mentor.