Pomoćnik zastupnika u osiguranju može se baviti samo poslom dovođenja u vezu svoga gazde-zastupnika u osiguranju i potencijalnog ugovaratelja osiguranja.
Naš čitatelj E. R., koji ima obrt za zastupanje u osiguranju, pita : „…čuo sam da je promijenjen Zakon o osiguranju i da sada postoji kategorija pomoćnika zastupnik u osiguranju. Kako sam radim u zastupanju, zanima me tko je to pomoćnik zastupnika u osiguranju i koje poslove može obavljati…“ Istina je - Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju (Narodne novine br. 94./ 2014. Od 31.7.2014.), koji je stupio na snagu 8.8. 2014., čl. 110., uvedena je nova kategorija osoba koje se bave zastupanjem u osiguranju, koju naziva pomoćnik zastupnika u osiguranju.
Razloga za ovu promjenu Zakona o osiguranju ima više, a najčešće se spominje potreba da se praksa uskladi sa zakonom, odnosno, da se poslovi osoba koje se na crno bave poslovima koji se mogu okarakterizirati kao zastupanje u osiguranju, a koji su inače po zakonu rezervirani isključivo za zastupnike s licencom, legaliziraju.
Prema spomenutoj zakonskoj odredi pomoćnik zastupnika u osiguranju je „…fizička osoba koja na temelju zaposlenja odnosno drugog pravnog odnosa …pomaže zastupniku u osiguranju“ (koji ima licencu). Pomoć se sastoji u tome da takav pomoćnik dovodi u vezu zastupnika za kojega radi s potencijalnim ugovarateljem osiguranja radi sklapanja ugovora o osiguranju. Za taj rad pomoćnik ima pravo na naknadu. No, kako je posao zastupnika vrlo važan, osjetljiv, traži poznavanje djelatnosti osiguranja i propisa koje istu reguliraju, a sve u cilju zaštite ugovaratelja osiguranja, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju postavlja ograničenja za pomoćnika zastupnika u osiguranju.
Pomoćnik zastupnika u osiguranju može se baviti samo poslom dovođenja u vezu svoga gazde-zastupnika u osiguranju i potencijalnog ugovaratelja osiguranja. Dakle, on može potražiti buduće(g) ugovaratelja i spojiti ga sa zastupnikom u osiguranju (koji je jedini ovlašten sklapati ugovor o osiguranju) i na temelju toga dobiti naknadu za svoj rad koji se sastoji od „dovođenja u vezu”.
Odnos između zastupnika u osiguranju i pomoćnika zastupnika u osiguranju može biti „zaposlenje“, kako kaže Zakon, a što iščitavamo kao „radni odnos“, ili što će zasigurno biti najčešći slučaj, ugovor o djelu.
U svakom slučaju pomoćnik (koji nema licencu) zastupnika u osiguranju može poslove pomaganja obavljati najdulje dvije godine „neovisno o prekidima obavljanja poslova pomoćnika„. Ovom odredbom Zakon stimulira pomoćnika zastupnika u osiguranju da nauči posao i kroz navedeno vrijeme stekne licencu. U tom smislu Zakon propisuje obvezu zastupnika u osiguranju da prati rad svoga pomoćnika (ako je u obrtu više zastupnika s licencom jedan od njih mora biti zadužen - mentor - za praćenje rada pomoćnika zastupnika u osiguranju) i da HANFU obavještava o početku i završetku njegovog rada i o tome tko mu je mentor.
