Ako je prešućivanje bitne činjenice za ocjenu rizika bilo namjerno, osiguratelj može zahtijevati poništenje ugovora (i zadržati uplaćenu premiju), ali mora dokazati namjeru


Ponukana prethodnim slučajevima protupravnih klauzula u ugovoru o osiguranju života, koje smo objavili na ovom mjestu, naša čitateljica K.S. iznosi svoj slučaj s jednim našim osigurateljem , za koji smatra da ide u red protupravnih klauzula.

Naime, njezin pokojni suprug je 1993. g. kad je imao 43 godine s osigurateljem sklopio ugovor o osiguranju života , u kojemu je on bio i osiguranik , a korisnik osiguranja za slučaj njegove smrti, njegova supruga K.S. i kći J. Ugovor je bio zaključen na vremensko trajanje od 20 godina, s premijom osiguranja od 2.000 € godišnje.

Nažalost, nedavno je suprug preminuo u snu od posljedica srčanog udara. Gospođa K.S. i njezina kćerka prijavile su slučaj osiguratelju, podnijele izvornik police osiguranja i zatražile da im se kao korisnicima isplati osigurana svota predviđena ugovorom za slučaj smrti osiguranika.

Prošlo je dva mjeseca, a onda su na svoje iznenađenje dobile pismo od osiguratelja u kojemu ih obavještava da od isplate nema ništa  jer su utvrdili da je „…suprug kod sklapanja ugovora zatajio da boluje od šećerne bolesti. Kako mi ne bismo sklopili ugovor da smo znali za tu činjenicu, koju smo tek sad saznali, pozivamo se na ništavost sklopljenog ugovora o osiguranju života vašega supruga i oca“.  

Nije li to zloporaba ? – pita se K.S.  Pa moj suprug je - kaže ona - sklopio ugovor sa zastupnikom spomenutog osiguratelja, koji je i ispunjavao obrazac ponude. A osim toga, suprug je, iako je imao problema sa šećerom, plaćao premiju punih 17 godina nakon sklapanja ugovora o osiguranju svoga života, …a osiguratelj se na ovaj način pokušava izvući iz obveze da nam plati osigurninu …“.

Slučaj gospođe K.S. ipak je nešto drugačiji od abuzivnih klauzula koje smo spominjali na ovom mjestu . Ovdje se osiguratelj koristi svojim pravom iz čl. 907. Zakona o obveznim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Po tom članku, ako je prešućivanje bitne činjenice (šećerna bolest) za ocjenu rizika bilo namjerno, osiguratelj može zahtijevati poništenje ugovora (i zadržati uplaćenu premiju). Isto je i sada po novom Zakonu o obveznim odnosima (čl. 932. st. 1.).

No, iz izjave gospođe K.S. teško je zaključiti da je prešućivanje šećerne bolesti od strane njezinog supruga kod sklapanja ugovora (ispunjavanja ponude ) bilo namjerno (namjeru mora dokazati osiguratelj!). U tom slučaju bi osiguratelj, sukladno odredbi čl. 909. st. 1. ondašnjeg ZOO-a mogao raskinuti ugovor, ali bi morao isplatiti smanjenu osigurninu, koja odgovara razmjeru stope plaćenih premija i stope premije koju bi trebalo platiti prema stvarnom riziku (st. 4. čl. 909. ZOO).

Moderni zakoni, što naš ZOO kad je u pitanju ugovor o osiguranju, nažalost, nije, imaju odredbu po kojoj se bitnom činjenicom smatra samo ona činjenica o kojoj je osiguratelj pismeno pitao osiguranika , a ovaj je krivo ili nepotpuno odgovorio. Takvom odredbom rješava se dilema u kojoj se danas mogu naći mnogi osiguranici poput gospođe K.S. kod ugovora o životnom osiguranju.

(photo vy:  lafa.pixellutions)