Ako je ugovaratelj osiguranja namjerno učinio netočnu prijavu ili namjerno prešutio neku okolnost takve naravi da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, osiguratelj može zahtijevati poništenje ugovora.

"Moj pok. otac je prije če­tiri godine sklopio ugovor o osiguranju života s osigura­teljem X za slučaj smrti i do­življenja, imenujući mene i majku za korisnike osigura­nja po toj polici. Nedavno je preminuo od raka.

Kad sam se kao korisnik po polici javio osiguratelju, isti mi je odbio platiti osigur­ninu pozivom na ništavost ugovora o osiguranju, jer da mu kod sklapanja ugovora pok. otac nije prijavio da bo­luje od šećerne bolesti, da je imao operaciju vena i kons­tantni visoki tlak… 
Na moj zahtjev da onda vrate uplaćenu premiju od­go­voreno mi je da nisu duž­ni vratiti premiju. Je li osiguratelj u pravu ili da podnesem tužbu sudu?", jada se naš čitatelj Z.L.

Prema odredbi čl. 932. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005.) „ako je ugovaratelj osiguranja namjerno učinio netočnu prijavu ili namjerno prešutio neku okolnost tak­ve naravi da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, osiguratelj može zahtijevati po­niš­tenje ugovora„. U slučaju poništenja ugovora osiguratelj ima pravo zadržati uplaćene premije.
 
Osiguratelj ima pravo zah­tijevati poništenje ugo­vora ako u roku od tri mje­seca od dana saznanja za netočnost prijave ili prešu­ći­vanje izjavi da će se koristiti svojim pravom. Konačnu od­luku donosi sud. Kao što je iz citirane odredbe Zako­na o obveznim odnosima, osiguratelj se može pozvati na ništetnost ugovora.

Ako može ne znači i da mora. Zakon dakle dozvoljava ugovornim stranama da dogovore nešto drugo. Svje­s­tan toga da je ugovor o osi­guranju i štednja, osiguratelj X kod kojega je otac našeg čitatelja sklopio ugovor o osiguranju života u uvjetima osiguranja (koji su nam pri­loženi), dakle u ugovoru, ima malo drugačiju odredbu po kojoj „Ako je ugovaratelj osiguranja namjerno učinio netočnu prijavu, odnosno dao netočne podatke ili je na­mjerno prešutio neku okol­nost takve naravi da osiguratelj ne bi zaključio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, odnosno te okolnosti, osiguratelj može zahtijevati poništenje ugovora tijekom prve dvije godine trajanja osiguranja…“. Osiguratelj je, dakle, svoje pravo traženja poništenja ugovora ograni­čio na prve dvije godine trajanja ugovora (za ovakvu od­redbu ima puno razloga: ob­veza osiguratelja da dokaže namjeru ugovaratelja da pri­krije pravo stanje zdravlja, što je s protekom vremena od dana zaključenja ugovora sve teže…).

Sukladno rečenom u sl. našeg čitatelja osiguratelj X ne može se više pozvati na poništenje ugovora.