Ako je ugovaratelj osiguranja namjerno učinio netočnu prijavu ili namjerno prešutio neku okolnost takve naravi da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, osiguratelj može zahtijevati poništenje ugovora.
"Moj pok. otac je prije četiri godine sklopio ugovor o osiguranju života s osigurateljem X za slučaj smrti i doživljenja, imenujući mene i majku za korisnike osiguranja po toj polici. Nedavno je preminuo od raka.
Kad sam se kao korisnik po polici javio osiguratelju, isti mi je odbio platiti osigurninu pozivom na ništavost ugovora o osiguranju, jer da mu kod sklapanja ugovora pok. otac nije prijavio da boluje od šećerne bolesti, da je imao operaciju vena i konstantni visoki tlak…
Na moj zahtjev da onda vrate uplaćenu premiju odgovoreno mi je da nisu dužni vratiti premiju. Je li osiguratelj u pravu ili da podnesem tužbu sudu?", jada se naš čitatelj Z.L.
Prema odredbi čl. 932. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005.) „ako je ugovaratelj osiguranja namjerno učinio netočnu prijavu ili namjerno prešutio neku okolnost takve naravi da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, osiguratelj može zahtijevati poništenje ugovora„. U slučaju poništenja ugovora osiguratelj ima pravo zadržati uplaćene premije.
Osiguratelj ima pravo zahtijevati poništenje ugovora ako u roku od tri mjeseca od dana saznanja za netočnost prijave ili prešućivanje izjavi da će se koristiti svojim pravom. Konačnu odluku donosi sud. Kao što je iz citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima, osiguratelj se može pozvati na ništetnost ugovora.
Ako može ne znači i da mora. Zakon dakle dozvoljava ugovornim stranama da dogovore nešto drugo. Svjestan toga da je ugovor o osiguranju i štednja, osiguratelj X kod kojega je otac našeg čitatelja sklopio ugovor o osiguranju života u uvjetima osiguranja (koji su nam priloženi), dakle u ugovoru, ima malo drugačiju odredbu po kojoj „Ako je ugovaratelj osiguranja namjerno učinio netočnu prijavu, odnosno dao netočne podatke ili je namjerno prešutio neku okolnost takve naravi da osiguratelj ne bi zaključio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, odnosno te okolnosti, osiguratelj može zahtijevati poništenje ugovora tijekom prve dvije godine trajanja osiguranja…“. Osiguratelj je, dakle, svoje pravo traženja poništenja ugovora ograničio na prve dvije godine trajanja ugovora (za ovakvu odredbu ima puno razloga: obveza osiguratelja da dokaže namjeru ugovaratelja da prikrije pravo stanje zdravlja, što je s protekom vremena od dana zaključenja ugovora sve teže…).
Sukladno rečenom u sl. našeg čitatelja osiguratelj X ne može se više pozvati na poništenje ugovora.
