Prijevremeni prestanak ugovora o osiguranju daje pravo vlasniku/korisniku na povrat dijela plaćene premije, dakle onoga dijela plaćene premije koji se odnosi na vrijeme nakon nastanka totalne štete.


Prema prvim informacijama koje dolaze s poplav­ljenih područja, veliki broj motornih vozila, traktora, prikolica i osobnih vozila, zbog višednevnog ležanja pod vodom, nije više za popravak. To pak znači da su pretrpjela tzv. totalnu štetu i nisu više predmet osiguranja. Mnoga od tih vozila bila su osigurana po kasko polici ili su njihovi vlasnici/korisnici imali sklopljeno obvezno osiguranje od automobilske odgovor­nosti. U oba slučaja radi se o prestanku predmeta osi­gu­ranja, a to je razlog za pres­tanak ugovora o osiguranju.

Prijevremeni prestanak ugovora o osiguranju daje pravo vlasniku/korisniku na povrat dijela plaćene premije, dakle onoga dijela plaćene premije koji se odnosi na vrijeme nakon nastanka to­talne štete. Naime, u čl. 952. Zakona o obveznim odnosima kaže se “Ako osigurana stvar ili stvar u vezi s čijom je uporabom sklopljeno osi­guranje od odgovornosti pro­padne za razdoblja osi­gura­nja, zbog nekog događaja koji nije predviđen u ugo­voru o osiguranju, ugovor prestaje vrijediti danom nje­zine propasti, a osiguratelj je dužan vratiti ugovaratelju osiguranja dio premije raz­mjerno preostalom vreme­nu trajanja osiguranja”.

Ova odredba traži pojaš­njenje:
1) ako se radi o kasko osi­guranom vozilu, a ugovor ne pokriva rizik poplave, ugovaratelj osiguranja ima pra­vo tražiti i dobiti povrat neiskorištenog dijela premije; datum od kojega se ra­čuna neiskorištena premija jeste dan propasti osiguranog vozila; u našem slučaju to je dan kad je vozilo poplavljeno i ostalo pod vodom; teret dokaza je na strani ugovaratelja kasko osiguranog vozila, a kao dokaz mogu poslužiti pot­vrde nadležnih tijela, izjave svjedoka i sl. Ako ugovor o kasko osiguranju predviđa pokriće i rizika poplave, osiguranik nema pravo na povrat premije, jer će dobiti isplatu osigurnine po kasko polici.
 
2) kod obveznog osiguranja, prema čl. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, ugovor o osiguranju od automobilske od­govornosti mora biti valjan za cijelo vrijeme „sve dok je prijevozno sredstvo u pro­metu“; ako vozilo podliježe obvezi registracije, ne može biti u prometu ako nije registrirano, a to znači i osigurano od odgovornosti za šte­te trećim osobama. 

Pravo na povrat dijela ne­iskorištene premije ima ugovaratelj osiguranje; među­tim, ovdje je problematičan datum od kojega se računa neiskorištena premija, od­nos­­no, kad će se kod ovoga osiguranja smatrati da je vozilo propalo. Povezujući gore rečeno o registraciji, sudjelovanju u prometu i potrebi da obvezno osiguranje pokriva to vrijeme, osiguratelji u ugovorima o osiguranju preciziraju da će ugovaratelj imati pravo na povrat premije „u slučaju odjave vozila zbog uništenja, rashodovanja, stavljanja iz­van prometa …ako se do dana odjave nije ostvario osi­gurani slučaj„.

Pojam „odjava“ odnosi se na odjavu registracije kod nadležnog tijela (MUP). Pot­vrda toga tijela o datumu ko­jega je izvršena odjava te­melj je za početak raču­nanja neiskorištene premije osiguranja. Važno je na­po­menuti i to da postoje ugo­vori kod kojih neki osigu­ratelji vra­ćaju nesrazmjeran dio premije. Primjerice, Alli­anz osi­guranje (v. čl. 10. Uv­jeta za obvezno osiguranje od au­tomobilske odgovor­nosti -303-1113) u slučaju ko­jega opisujemo vraća (sa­mo) 90% neiskorištenog di­jela premije s pripadnim po­rezom.