U ovoj rubrici smo pisali o običaju da Država mnoge (bez sumnje) opravdane potrebe financira na teret osiguranja, a to znači na teret onih koji se osiguravaju od određenih opasnosti i za to plaćaju premiju osiguranja. Tako je poznato da je Država na teret vozača prebacila financiranje vatrogastva (1% od premije autoodgovornosti), temeljem Zakona o vatrogastvu, da je na teret premija obveznog osiguranja automobilske odgovornosti također prebacila financiranje potreba Hrvatskog crvenog križa (1% od premije) temeljem Zakona o Hrvatskom crvenom križu, da je financiranje obrane od tuče isto tako prebacila na teret premije požarnih osiguranja (0.6%), a temeljem Zakona o sustavu obrane od tuče... K tomu se može dodati i činjenica da je Zakonom o zdravstvenom osiguranju, radi zaštite interesa državnog Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja, oduzela osigurateljima pravo da se bave obveznim osiguranjem poslodavaca za slučajeve nesreća na poslu i dopunskim zdravstvenim osiguranjima, stvorivši tako za slijedeće dvije godine monopolni položaj za HZZO. U takvoj situaciji doista se ne može govoriti da Vlada tetoši osiguranje. Naprotiv, kad god ne zna gdje bi našla potrebna sredstva poseže za - premijom osiguranja, vjerojatno misleći da su osiguravajuća društva masne koke kojima neće štetiti oduzimanje suvišne masnoće. No, gore navedenim mjerama Vlada je osiguravajuću industriju dovela u vrlo nepovoljan položaj u odnosu na ostale gospodarske subjekte. Stoga je stručno-krovna organizacija osiguravatelja (Hrvatski ured za osiguranje i udruženje osiguratelja pri HGK-i) odlučio Ustavnom sudu podnijeti ustavne tužbe tvrdeći da su svi gore navedeni zakoni protuustavni, da su suprotni načelu vladavine prava (članak 3. Ustava) i poduzetničkoj slobodi, jednakom pravnom položaju svih subjekata gospodarskog sustava (članak 49. ustava), odnosno načelu iznimno dozvoljenog ograničavanja poduzetničke slobode (čl. 50. Ustava R. Hrvatske). Prvi je na red došao Zakon o vatrogastvu: Ustavni sud je prihvatio inicijativu za pokretanje postupka ocjene suglasnosti toga Zakona, točnije njegovog članka 46. st. 2., s Ustavom, smatrajući inicijativu osiguravajućih društava opravdanom. U obrazloženju prihvaćanja inicijative Ustavni sud kaže da je došao do zaključka da je osporena zakonska odredba utvrđena na način koji nije u skladu s ustavnim načelima i pravima, jer je određena samo za jednu skupinu gospodarskih subjekata, a da nije razvidno iz kojih razloga i na temelju kojih mjerila je to učinjeno. Osiguratelji ne sumnjaju da će se to isto dogoditi i s inicijativom za ocjenu ustavnosti ostala tri gore spomenuta zakona. Uspiju li, značit će to manji pritisak na povećanje cijena osiguranja, a to znači da će taj uspjeh biti na korist svih osiguranika.