- Glede garancije za uredno funkcioniranje kupljenog vozila, problem treba staviti u kontekst uzročnosti: može li se neki kvar - koji bi se u garantnom roku pojavio – dovesti u uzročnu vezu s oštećenjima nastalim u prometnoj nezgodi odnosno s popravkom u neovlaštenom servisu
"Može li osiguratelj tražiti da svoje vozilo, koje mi je oštetio njegov osiguranik, popravljam u neovlaštenom servisu?", pita naš čitatelj K.M. Naime, njegovo vozilo marke VW Golf TDI, proizvodnja kraj 2009. g., još pod garancijom, oštećeno je u prometnoj nesreći. Oštećenja su uglavnom na limu (branik, blatobran, lijeva vrata…). Htio je vozilo odvesti u ovlašteni servis, međutim procjenitelj osiguratelja mu je izričito rekao da takvo nešto "ne dolazi u obzir, jer nema tu ovlaštenog servisa, a servis u koji Vi namjeravate ići gotovo 40% je skuplji od ovoga servisa u koji Vas upućujemo i koji može jednako kvalitetno popraviti nastala oštećenja".
Čitatelj je u dvojbi što da učini, jer se boji da bi – popravkom vozila u neovlaštenom servisu – mogao izgubiti garanciju trgovca/proizvođača koju ima za eventualne kvarove na kupljenom vozilu. Tim prije što mu procjenitelj odbija izdati potvrdu da će osiguratelj preuzeti na sebe obvezu za eventualni gubitak garancije.
Odgovor na ovo pitanje je vrlo kompleksan i uključuje u odnos nekoliko stranaka: osiguratelj – serviser; osiguratelj – oštećenik; osiguratelj – garancija; serviser – garancija. Što se tiče odnosa osiguratelj – oštećenik, postoji opća obveza oštećenoga da poduzme sve kako bi šteta bila što manja. Ako istu uslugu može dobiti u nekom servisu za polovicu jeftinije od cijene u drugom servisu – nema nikakve sumnje da mora vozilo popraviti u jeftinijem servisu.
Kako se radi o nebitnim oštećenjima za funkcioniranje vozila (oštećenja, i to lakša, lima na vozilu), vjerojatno je procjenitelj i mislio na to da takvu uslugu može pružiti i jeftiniji servis.
Što se tiče odnosa serviser/osiguratelj – oštećeni, oni – ako osiguratelj baš šalje oštećenoga u određeni servis - oštećenome zajednički jamče za uredno izvršenje radova, a eventualne međusobne odnose mogu raščišćavati u nekoj regresnoj parnici.
Konačno, odnos trgovac/proizvođač – vlasnik vozila, glede garancije za uredno funkcioniranje kupljenog vozila, treba staviti u kontekst uzročnosti: može li se neki kvar - koji bi se u garantnom roku pojavio – dovesti u uzročnu vezu s oštećenjima nastalim u prometnoj nezgodi odnosno s popravkom u neovlaštenom servisu.
Ako postoji uzročna veza, onda je sigurno vlasnik vozila izgubio garanciju, a štetne posljedice gubitka garancije snosi osiguratelj koji je inzistirao na popravku u točno određenom servisu, odnosno serviser. Ukoliko nema nikakve uzročne veze između činjenice da je vozilo bilo lakše oštećeno u prometnoj nesreći, odnosno da je bilo popravljeno u neovlaštenom servisu – onda nema mjesta gubitku garancije za uredno funkcioniranje kupljenog vozila.
