Računovodstveni propisi i standardi obvezuju poduzetnike da određene stavke financijskih izvještaja kvatificiraju na temelju procjene uprave društva. To je važno kako bi korisnik financijskih izvještaja dobio ispravnu sliku o društvu, a rezerviranja su jedna od takvih stavaka.

S poreznog aspekta, rezerviranja su regulirana Zakonom i Pravilnikom o porezu na dobit. Poduzetnici kod rezerviranja najčešće razmišljaju o poreznim uštedama, iako to nije ispravno, a može biti i opasno.

Naime, porezno se kao rashod za rizike i troškove na temelju zakona ili drugog propisa priznaju i rezerviranja koja su uvjetovana ugovorima (rezerviranja za otpremnine, rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava, rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima i rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima). Osim prethodno navedenih, kao rashod se priznaju i rezerviranja za neiskorištene godišnje odmore sukladno računovodstvenim propisima.

Rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima su “najopasnija”. To su rezerviranja za troškove otklanjanja nedostataka u jamstvenim rokovima u visini utvrđenoj na temelju ugovora i prijašnjih iskustvenih spoznaja u svakoj od djelatnosti, ako ne postoji pravni temelj da se takvi izdaci naplate od treće osobe. Dakle, ključna riječ je iskustvo, što znači da ne možemo rezervirati 10% od nekog ugovora ako smo već odradili 10 sličnih ugovora i nismo imali reklamacije. Ako nema iskustvenih spoznaja, tada se rashodi rezerviranja utvrđuju na temelju pretpostavljenih budućih troškova, ovisno o vrijednosti i rokovima danih jamstava.

Rezerviranjima za troškove po započetim sudskim sporovima smatraju se rezerviranja za pokrenute sudske sporove protiv poreznog obveznika do 15 dana prije dana podnošenja porezne prijave, u visini utužene svote uvećane za pripadajuće troškove spora, osim kamata na utuženu svotu.

Na odgovarajući način u rashode poreznog razdoblja priznaju se i rezerviranja po započetim, zakonski utvrđenim arbitražnim postupcima i postupcima mirenja. Ipak, i takve sporove bi trebalo procijeniti, jer ako je izvjesno da će se neki spor dobiti, nema smisla napraviti rezervaciju. I takve rezervacije PU može osporavati.

Rezerviranja za otpremnine priznaju se prema utvrđenom planu za slijedeće porezno razdoblje. Pritom je bitno da već poduzete radnje poduzetnika ukazuju da će stvarno doći do “rezerviranog” događaja.

Rezerviranja za neiskorištene godišnje odmore rade se jer je, prema Zakonu o radu, poslodavac dužan radniku, u slučaju raskida radnog odnosa, isplatiti plaću za neiskorištene dane godišnjeg odmora za proteklu godinu.

Dakle, ključno je da potencijalna obveza tj. trošak mora biti utemeljena na prošlim, stvarno nastalim događajima, realno je očekivanje da će rezervirani troškovi stvarno nastati te se iznos očekivanih troškova može pouzdano procijeniti.