Radna odjeća koja ne sadrži naziv ili znak poslodavca predstavlja primitak u naravi
Da bi trošak nabave radne odjeće bio porezno priznat trošak, u smislu Zakona o porezu na dobit, trebaju biti zadovoljeni slijedeći uvjeti:
1) da se radi o odjeći i obući čija je primjena propisana posebnim propisom vezanim uz obavljanje djelatnosti ili da je nabavljena odjeća ili obuća uobičajena u konkretnoj djelatnosti;
2) da za nabavu iste postoji odgovarajući računovodstveni dokument (račun s jasno navedenom specifikacijom artikala, količinom, cijenom itd.);
3) da se vodi evidencija o nabavljenoj odjeći s navedenim podacima o djelatnicima koji je koriste. Ova evidencija nije kao takva propisana, no radna odjeća predstavlja oblik materijalne imovine društva, a imovina se mora voditi analitički (kao zaliha sitnog inventara, dugotrajna materijalna imovina ili sl.). U evidenciji mora biti navedeno: datum nabave, vrijednost, opis artikala (koja odjeća ili obuća), oznaka dokumenta nabave (računa, otpremnice i sl.), datum otpisa, podaci o djelatniku kojemu je dodijeljena. S djelatnikom bi trebalo potpisati revers za primljenu odjeću ili obuću (ili neki drugi srodan dokument);
Zakon o porezu na dohodak dodaje slijedeći uvjet:
4) da je odjeća (ne i obuća) obilježena nazivom ili znakom poslodavca. Zakon o porezu na dohodak u članku 15. navodi:
„Primicima od nesamostalnog rada ne smatraju se primici koje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće…omogućuje radnicima…u interesu obavljanja djelatnosti poslodavca…“ - (navodi vrste primitaka po točkama) - „posebna radna odjeća obilježena nazivom ili znakom poslodavca…“
Iz navedenog proizlazi da radna odjeća koja ne sadrži naziv ili znak poslodavca predstavlja primitak u naravi i to:
a) kada je odjeća dana djelatniku - trošak nabave odjeće predstavlja plaću u naravi. To konkretno znači da poslodavac mora na vrijednost odjeće obračunati davanja na plaću. Kako poslodavac ima pravo radniku dati dar u naravi do 400,00 kuna (s PDV-om) vrijednosti godišnje, vrijednost plaće u naravi može se umanjiti za tih 400,00 kuna.
b) kada je odjeća dana članu društva ili članovima njegove uže obitelji (koji nije/nisu zaposleni u tom društvu) – trošak nabave odjeće predstavlja dohodak od kapitala. To znači da društvo na nabavnu vrijednost odjeće mora obračunati porez na dohodak od kapitala po stopi 40% + prirez.
c) kada je odjeća dana trećim osobama – trošak nabave odjeće predstavlja drugi dohodak, što znači da se na tu vrijednost obračunavaju doprinosi MIO i ZO te porez na dohodak i prirez.
d) kada je odjeća dana vlasniku obrta, obvezniku poreza na dohodak – trošak nabave predstavlja uvećanje dohotka od poslovanja.
Rashodovanje odjeće mora se dokumentirati (zapisnik o rashodovanju, otpisu, otuđenju i sl.), a odjeća se mora zbrinuti od strane ovlaštene institucije. U suprotnom je poduzetnik dužan obračunati PDV na nabavnu vrijednost odjeće i obuće.
Dobra vijest je da porezni nadzor u praksi najčešće tolerira kod poreznih obveznika neobračunavanje primitka u naravi ako je iz dokumentacije očito da se ne radi o izigravanju poreznih zakona. Drugim riječima, da se ne kupuje odjeća za slobodno vrijeme na teret poduzeća, da vrijednost tih nabava nije značajna u odnosu na cjelokupno poslovanje, te da djelatnost po svojoj prirodi zahtijeva nabavu takve odjeće i obuće. Ovo naročito vrijedi za zaštitnu opremu.