Ukoliko poslodavac isplaćenu osiguranu svotu nakon smrtnog slučaja odluči isplatiti nasljednicima, može to neoporezivo napraviti samo ukoliko istu isplati djeci, kao potporu djeci u slučaju smrti roditelja, dok se isplata drugim nasljednicima (supruzi, rođacima) smatra drugim dohotkom i primitak je oporeziv
Usluga osiguranja često na prvu zvuči kao relativno jednostavan i rutinski poslovni događaj za knjiženje i ne zvuči kao preveliki porezni problem, no to ne mora biti tako. Postoji puno različitih tipova osiguranja, a ovisno o vrsti osiguranja, o tome tko ugovara osiguranje i o tome tko je konačni korisnik, ovisi i sam porezni tretman pa je tako moguće da premije osiguranja koje plaća poslodavac budu porezno priznati trošak, a isplaćeni iznosi po osiguranom slučaju budu neoporezivi u rukama radnika (ili nasljednika), ali i ne mora biti tako. U nastavku se navodi par primjera.
Kod životnog osiguranja za slučaj smrti radnika, poslodavac ugovara osiguranje radnika za slučaj smrti i temeljem police plaća premiju osiguravajućem društvu. Ukoliko se dogodi smrtni slučaj, korisnik osiguranja (u ovom slučaju je to poslodavac) dobiva isplatu osigurane svote.
Premije koje je poslodavac uplaćivao su neoporezive i predstavljaju trošak, a osigurana svota, ako je isplaćena, predstavlja prihod poslodavcu. No, ukoliko poslodavac isplaćenu osiguranu svotu odluči isplatiti nasljednicima, može to neoporezivo napraviti samo ukoliko istu isplati djeci, kao potporu djeci u slučaju smrti roditelja, dok se isplata drugim nasljednicima (supruzi, rođacima) smatra drugim dohotkom i primitak je oporeziv (porez, prirez, doprinosi).
Kod osiguranja od nezgode koju osigurava poslodavac, a korisnici su radnici, osigurana svota isplaćuje se samo ako se nesretni događaj dogodi. Osigurana svota koju radniku direktno isplaćuje osiguravajuće društvo kao naknadu u slučaju težih bolesti, troškova liječenja, invalidnosti, smrti, i slično, ne smatra se dohotkom i nije oporeziva, a premije koje poslodavac uplaćuje su neoporezive i predstavljaju trošak poslodavcu.
Klasično životno osiguranje pak, kod kojeg ugovaratelj može biti i poslodavac i radnik, a poslodavac plaća premije osiguranja ima svoje specifičnosti. Kod takvih polica, istekom ugovorenog razdoblja osigurana svota isplaćuje se ili samom radniku (u slučaju doživljenja) ili njegovim nasljednicima. Kod takvih polica koje plaća poslodavac, premija predstavlja plaću radniku i poslodavac je dužan istu uvećati za porez, prirez i doprinose (plaća u naravi). U trenutku kada osiguravajuće društvo obavlja isplatu police direktno radniku, nema oporezivanja.
Postoji i dobrovoljno mirovinsko osiguranje – III. stup. Kod takvih polica, poslodavac uz pristanak radnika uplaćuje premije u tuzemno dobrovoljno mirovinsko osiguranje, a što je neoporezivo do mjesečnog iznosa od 500,00 kn po radniku (ne smatra se plaćom). Međutim, oporezivanje se događa u trenutku isplate same mirovine (porez i prirez) od strane mirovinskog fonda i to samo na iznose premija koje su bile oslobođene od plaćanja poreza.
Dakle, s osiguranjem nikad dovoljno opreza i preporučamo kvalitetno informiranje prije svakog ugovaranja.
