Imamo tvrtku koja programira igre, ali radi i druge projekte za inozemnog naručitelja. Jesmo li obvezni plaćati porez na dodanu vrijednost? Neki knjigovođe smatraju da trebamo platiti PDV, pa onda od Porezne uprave tražiti povrat poreza. Navodno u praksi to funkcionira na taj način.
Oporezivanje usluga u našem sustavu poreza na dodanu vrijednost polazi od mjesta obavljanja usluga, pri čemu se tuzemstvo smatra jednim mjestom obavljanja usluga. Kod određivanja mjesta obavljanja usluga postoji opće načelo prema kojemu se mjestom obavljanja usluga razumijeva sjedište odnosno stalno boravište ili prebivalište poduzetnika koji obavlja uslugu, ako nije drugačije propisano - to je načelo zemlje porijekla. Međutim, uz ovo temeljno načelo određivanja mjesta obavljanja usluga, propisano je i niz iznimaka, što pitanje oporezivanja usluga s elementom inozemnosti, što je ovdje slučaj, čini jednim od složenijih pitanja u primjeni propisa o porezu na dodanu vrijednost. Jedna od iznimaka od navedenog općeg načela je pravilo oporezivanja usluga prema mjestu, odnosno sjedištu primatelja usluga.
Prema ovom kriteriju, smatra se da je usluga obavljena tamo gdje je sjedište primatelja usluga ili njegove poslovne jedinice. Ovo je regulirano člankom 5. st. 5. i 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te člankom 33. st. 8. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, gdje spada široka skupina usluga koje su razvrstane po određenim obilježjima.
Vezano za porezni tretman usluga odnosno poslova koje u pitanju navodite, mišljenja smo da bi se iste u širem smislu mogle svrstati u ovu skupinu, tj. u skupinu usluga koje se oporezuju prema sjedištu primatelja usluga.
Budući da primatelj usluga ima sjedište u inozemstvu, navedeno znači da takve usluge ne podliježu oporezivanju tuzemnim propisima o porezu na dodanu vrijednost.
No, kako u pitanju navodite da se radi o raznim poslovima za koje nemamo širih saznanja o njihovoj biti i sadržaju, za precizniji odgovor u vezi ovog pitanja izravno se obratite nadležnom poreznom tijelu. Napominjemo da pravilo oporezivanja određenih usluga prema sjedištu primatelja usluga vrijedi samo kada je u pitanju primatelj usluga koji ima status poduzetnika, dok za slučaj da se radi o fizičkim osobama građanima vrijedi opće načelo.
Dakle, kod pružanja usluga osobama koje nisu poduzetnici i koje imaju prebivalište u inozemstvu, oporezivanje se obavlja prema sjedištu davatelja usluga, što znači da se oporezuju prema našim propisima o porezu na dodanu vrijednost. Do kraja 2009. godine nije postojala ova razlika, jer su poduzetnici i osobe koji nisu poduzetnici imali isti porezni tretman. Budući da to nije bilo u skladu s Deklaracijom 2006/112/EU, zakonskim izmjenama koje su stupile na snagu 01.01.2010. godine obavljeno je usklađivanje ovog poreznog tretmana s navedenim dokumentom.
