- Poslodavac kao ugovaratelj osiguranja plaća premiju osiguranja (pretpostavljamo iz svojih sredstava) i ima pravo imenovati korisnikom koga hoće
Očito, kriza je pritisnula, pa ni radnicima ni poslodavcima nije lako. Zlatna vremena u kojima su poslodavci velikodušno sklapali ugovore o osiguranju života svih svojih radnika već su iza nas. Danas je aktualno kako i tko će nešto ušićariti iz ugovora sklopljenih u zlatna vremena dobrog poslovanja i dobrih poslovnih rezultata. Naime, bila je česta praksa da poslodavac ugovara životno osiguranje za slučaj smrti (korisnik u pravilu radnik) i za slučaj doživljenja (korisnik radnik ili poslodavac) svojih radnika.
Danas problemi nastaju kod ove zadnje kategorije, dakle, rizika doživljenja ugovorenog roka kad ugovor o osiguranju prestaje i kad korist iz ugovora (osigurana svota) treba biti isplaćena korisniku osiguranja. No, korisnici osiguranja (radnici), imenovani kod sklapanja ugovora o osiguranju, ostaju iznenađeni kad (od osiguratelja kod kojeg se interesiraju kad će biti isplata osigurnine) saznaju da oni nisu (više) korisnici, jer je poslodavac promijenio korisnika i umjesto prethodno imenovanog korisnika-radnika sada imenovao sebe za korisnika.
Sve se događa, u pravilu, bez pitanja samih radnika. Je li to u redu, smije li to poslodavac napraviti i nije li na taj način izigrao svoje radnike, pita se naš čitatelj S. B., kojemu se dogodilo upravo to da najednom više nije korisnik i da će osigurninu umjesto njega dobiti–njegov poslodavac, koji je mjesec dana prije isteka ugovora imenovao sebe korisnikom osiguranja.
Ne ulazeći u motiv zbog kojega je poslodavac ugovarao osiguranje života svojih radnika (dobro djelo lojalnim radnicima, porezni razlozi i spremanje love za crne dane…), cijela operacija je legalna i u skladu s pozitivnim propisima. Naime, poslodavac kao ugovaratelj osiguranja plaća premiju osiguranja (pretpostavljamo iz svojih sredstava) i ima pravo imenovati korisnikom koga hoće (čl. 981. St. 1. Zakona o obveznim odnosima). To imenovanje može obaviti unosom korisnika u ugovor o osiguranju (polica), a može to učiniti i nekim kasnijim aktom, recimo posebnim pismenom upućenim osiguratelju (kao što je bilo u slučaju našeg čitatelja S. B. -a).
Pravo je poslodavca kao ugovaratelja osiguranja da opozove imenovanog korisnika (čl. 983. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). Može li se to spriječiti? Može, ali samo na taj način da radnik kod saznanja za imenovanje za korisnika izjavi da prima korist namijenjenu mu ugovorom o osiguranju života. Iza tog prihvata imenovanja ugovaratelj osiguranja ne može opozvati imenovanje, osim u iznimnim slučajevima koje Zakon izričito navodi (čl. 983. st. 2. Zakona o obveznim odnosima).
Inače, radnici kod sklapanja ugovora ne mogu tražiti od poslodavca da izjavi da je njihovo imenovanje za korisnika neopozivo, jer bi takva izjava, sukladno čl. 983. st. 5. Zakona o obveznim odnosima, bila ništetna.
