O životnom osiguranju višekratno smo pisali na ovom mjestu. O toj temi gotovo svakodnevno pišu novine, časopisi... Izdaju se posebni prilozi posvećeni životnom osiguranju. Hrvati su, konačno, prepoznali koristi životnog osiguranja. Bar ako sudimo prema objavljenim podacima o poslovima životnih osiguranja i njihovim rezultatima. Država je, sa svoje strane, uvodeći porezne olakšice i za životna osiguranja, dala značajan poticaj toj vrsti djelatnosti. Poslovima životnog osiguranja bavi se preko desetak tisuća osoba. Izbor između osiguratelja i njihovih ponuda doista je velik: gotovo dvadeset osiguratelja se bavi i životnim osiguranjem. Ugovaraju se kako individualne police osiguranja tako i kolektivne police. Ove zadnje uglavnom koriste poslodavci za osiguranje svojih djelatnika, iako nisu isključene ni druge asocijacije. Pitanje našeg čitatelja D.P.-a vezano je upravo za to: vlasnik d.o.o.-a, koji ima pedesetak radnika, želio bi životno osiguranje za te radnike s tim da bi on želio biti "vlasnik u slučaju smrti i u slučaju doživljenja". Kako nagovoriti poslodavca da osigura radnike, koji su mu motivi za to, odnosno, koji su motivi radnicima da potpišu takve police? pita naš čitatelj, koji očito (honorarno) radi kao zastupnik nekog osiguranja. Navodeći želju poslodavca da bude "vlasnik za slučaj smrti i u slučaju doživljenja" vjerojatno je mislio na to da poslodavac želi biti korisnik osiguranja, što je u skladu s terminologijom Zakona o obveznim odnosima, koji uređuje i ugovor o osiguranju života. Motivi koje navodi poslodavac objašnjavaju i što poslodavac očekuje od posla životnog osiguranja svojih radnika. On, prvo svega, želi uplaćivati premije životnog osiguranja svojih radnika, štedjeti i zaraditi. Naime, osiguranje života za slučaj doživljenja (za što poslodavcu ne treba suglasnost radnika) ima i tu izrazitu komponentu štednje, zbog čega se još i zove štedno osiguranje. Ugovorom o osiguranju života predviđeno je pravo korisnika osiguranja na učešće u dobiti osiguratelja kod kojeg ima zaključen ugovor o životnom osiguranju. To pravo ničim nije garantirano, osim solidnošću poslovanja osiguratelja kojemu je povjerena premija osiguranja života. Zbog toga je vrlo važno paziti kojega osiguratelja se bira za partnera i provjeriti da li posluje s dobitkom ili gubitkom, odnosno, da li je dosada isplaćivao dobit iz ugovora o životnom osiguranju. Upravo je dobit glavni motiv ugovaranja životnog osiguranja. Kod našeg najvećeg osiguratelja upravo istječu desetogodišnji ugovori o osiguranju života s valutnom klauzulom. Obračun pokazuje da će 620 korisnika tih polica vrijednih preko 2,5 milijuna eura ostvariti dobit (u obliku povećanja osigurane svote) na uplaćenu premiju od preko 50%! Prema tome, realno je očekivati da će navedeni poslodavac na uloženu premiju životnog osiguranja ostvariti vrlo značajnu dobit. Osim toga, nadamo se, za uplaćene premije moći će, kao ugovaratelj osiguranja, uskoro koristiti porezne olakšice. Isti razlog je i njegovo nastojanje da on bude korisnik (da ima pravo na isplatu ugovorene osigurane svote) za slučaj smrti pojedinog radnika. Ta želja je, doduše, malo nekorektna jer je uobičajeno da korisnik za slučaj smrti radnika bude netko koga će odrediti sam radnik. Samo bi to bio motiv radniku da dadne suglasnost (prema Zakonu o obveznim odnosima potrebna je pismena) poslodavcu za ugovaranje osiguranja za slučaj svoje smrti. Kako pomiriti ta dva interesa - teško je reći. Osim navedenoga, poslodavcu polica životnog osiguranja radnika može biti vrlo značajan instrument kod traženja zajmova od osiguranja ili banke (zalog police životnog osiguranja čija otkupna vrijednost predstavlja najbolje osiguranje povrata zajma.).