Ne postoji zakonska obveza poslodavca da osigura radnike od posljedica nesretnog slučaja, premda velika većina poslodavaca to radi na dobrovoljnoj osnovici.
„Prije dvije godine sam na putu s posla prema stanu imala prometnu nesreću. Zaista je bila nesreća, ja sam bila jedini sudionik u tome… Zaposlena sam u d.o.o. već osam godina, kod mog poslodavca ima više od dvadeset radnika. Sad me zanima da li je moj poslodavac dužan imati osiguranje u slučaju nesreće na radu. Jer, kad sam mu postavila pitanje nije htio odgovoriti na to da li sam bila u trenutku nesreće osigurana ili nisam…“
Problem koji ima naša čitateljica, koja se potpisala s „Maja“, obrađivan je na ovom mjestu u više navrata. To pak znači da su odnosi „poslodavac-radnik“, kad je u pitanju osiguranje (najčešće od posljedica nesretnog slučaja), radnicima nejasni, što je posljedica netransparentnosti i pomanjkanja informacija.
Nema nikakvog razloga da poslodavac ne odgovori na upit radnika da li ima osiguranje nezgode ili nema. Šutnja samo stvara problem i neizvjesnost kod radnika, kako pokazuje i pitanje naše čitateljice. Vjerojatnije je da takvo osiguranje kod njezinog poslodavca ne postoji, pa mu je neugodno odgovoriti da ne postoji, jer bi se moglo pitati „a zašto ne postoji?” Ako ipak osiguranje od posljedica nesretnog slučaja postoji, treba vidjeti da li pokriva (samo)nesreću na poslu ili i izvan posla.
Ukoliko postoji osiguranje od posljedica nesretnog slučaja radnika na poslu, onda je naša čitateljica, koja je doživjela nesreću za vrijeme puta „s posla prema stanu„, bila osigurana od posljedica nesretnog slučaja na poslu. Uloga poslodavca u tom slučaju sastoji se u tome da potvrdi da je radnik zaposlen i da je doživio nesreću na poslu. Ostalo je posao osiguratelja.
Međutim, valja napomenuti da ne postoji zakonska obveza poslodavca da osigura radnike od posljedica nesretnog slučaja, premda velika većina poslodavaca to radi na dobrovoljnoj osnovici. Osiguranje radnika od posljedica nesretnog slučaja provodi se najčešće kao kolektivno osiguranje svih uposlenih, jer osiguratelji na takvo osiguranje odobravaju značajnije popuste. Stoga bi bilo mudro od svakoga poslodavca da radnicima omogući takvo osiguranje. Pitanje tko će plaćati premiju za takvo osiguranje – stvar je konkretne situacije u kojoj se nalazi poslodavac.
Ako poslodavac nije u mogućnosti plaćati premiju, premiju po tako ugovorenom (povoljnom) osiguranju mogu plaćati i sami radnici, što mnogi i čine. Uostalom, vođenje računa o (ekonomskoj) sigurnosti radnika koji bi mogli doživjeti nesreću (na poslu, ali i izvan posla) spada u dobre poslovne običaje rukovođenja organizacijom d.o.o.-a. Korektan poslodavac ništa ne prepušta slučaju, već upravlja rizikom kojemu mogu biti izloženi radnici. Njima, a to znači i sebi, na korist.
