Poduzeće "A.R. .d.o.o.". bavi se kompliciranom industrijskom proizvodnjom osjetljivih proizvoda, koje uglavnom plasira na inozemno tržište, ima 67 uposlenih, do sada se osiguravao kod osiguratelja s kojim više nije zadovoljan (razlog: ne pruža mu adekvatno osigurateljno pokriće u inozemstvu, kao što je osiguranje odgovornosti za proizvod), plaća godišnje cca 400.000 kuna premije. Ovih dana mu se javilo društvo koje se bavi posredovanjem u osiguranju, predlaže mu da vođenje osiguranja prepusti njemu uz obećanje da će zasigurno dobiti bolju uslugu, a da ga to neće ništa "koštati", jer će trošak naplatiti od osiguratelja. Pita se da li da to učini i kako pravno stoji posrednička djelatnost. Posredovanje u osiguranju je relativno novija pojava u hrvatskom osigurateljnom pravu. Uređena je prvi puta Zakonom o posredovanju i zastupanju u osiguranju 1999. g., koji je još uvijek na snazi. Posredovanjem u osiguranju mogu se baviti samo pravne osobe i to trgovačka društva registrirana kao dionička društva ili društva s ograničenom odgovornošću. Uvjeti za dobivanje odobrenja za rad (a daje ga Direkcija za nadzor nad osiguravajućim društvima) navedeni su u tom Zakonu, a među inim posredničko društvo mora imati temeljni kapital od 200.000 kuna, mora imati sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti na minimalan iznos od 1 milijuna kuna, i - što je najvažnije - najmanje dva radnika s licencom (koji garantira da imaju određenu profesionalnu kvalifikaciju za posredovanje u osiguranju). Najvažnija obveza posrednika jeste prepoznati osigurateljne potrebe svoga klijenta i naći mu najbolje osigurateljno pokriće. Po našem pravu, posrednik nastupa na strani budućeg ugovaratelja osiguranja. On bi trebao analizirati potrebe svoga klijenta za osiguranjem, definirati uvjete osiguranja prema tim potrebama, analizirati tržište osiguranja, preporučiti klijentu najpovoljnijeg osiguratelja, dovesti u vezu zainteresirane stranke, dakle, zainteresiranog ugovaratelja osiguranja i osiguratelja, čime bi njegov posao bio završen. No, u praksi, posrednik preuzima i obvezu praćenja ugovora o osiguranju, pomaže svome klijentu u slučaju ostvarenja osiguranog rizika oko naplate osigurnine i slično. Za svoj rad posrednik u osiguranju ima pravo naplatiti tzv. posredničku proviziju. Tko mu je plaća? Zakon o posredovanju na to nema izričitog odgovora, iako po Zakonu o obveznim odnosima proizlazi da bi proviziju morao platiti onaj tko mu je dao nalog za posredovanje, dakle, budući ugovaratelj osiguranja. Međutim, i kod nas i u cijeloj Europi uvriježio se običaj da posredničku proviziju, iako je nalog za posredovanje dao budući ugovaratelj osiguranja, plaća osiguratelj (odatle vjerojatno tvrdnja posrednika našem čitatelju da ga posredovanje neće stajati ništa). Da bi posrednik mogao odgovoriti svojoj zadaći mora imati stručno znanje jednako ili čak veće od osiguratelja, jer je dužan za svoga klijenta izabrati najbolje osigurateljno pokriće. Prema Zakonu, odgovornost posrednika za štetu klijentu vrlo je stroga, zbog čega propisuje i obvezu posrednika da se osigura od odgovornosti. To i jeste razlog što kod nas do danas ima registrirano tek dvanaest posredničkih poduzeća i to uglavnom inozemnih vlasnika. Posrednike nerado prihvaćaju i osiguratelji. No, sigurno je da će budućnost sve više povećavati važnost profesionalnog posredovanja u osiguranju.