Već smo na stranicama Burze pisali o insajederskim informacijama i posljedicama koje njihovo korištenje ima za sve one koji su se koristili njima. Insajderstvo je kupnja ili prodaja vrijednosnih papira od strane pojedinaca ili organizacija koje svjesno posjeduju povjerljivu informaciju koja do trenutka čina kupnje ili prodaje nije objavljena javnosti, a koja bi vjerojatno izravno utjecala na kretanje cijena vrijednosnih papira predmeta transakcije. Trgovanje na bazi povlaštenih informacija stavlja u neravnopravan položaj sve ostale sudionike tržišta kapitala, pa je glavna opasnost takvog trgovanja gubljenje povjerenja, naročito malih investitora, u tržište vrijednosnih papira. Ukoliko je povjerenje "poljuljano", tržište kapitala može ostati prikraćeno za velike iznose kapitala koji ostaju neiskorišteni. Iz navedenih razloga, mnoge zemlje s razvijenim tržištem kapitala razvile su mehanizme koji će spriječiti korištenje takvih informacija. Tako je zakonska regulativa tek prvi korak u suzbijanju ove pojave. Najjače svjetske brokerske kuće išle su u suzbijanju insajderstva jedan korak naprijed. Naime, najveća američka brokerska kuća Merrill Lynch od nedavno zabranjuje svojim analitičarima da posjeduju dionice koje oni ujedno analiziraju, pri čemu i publiciraju određene izvještaje i preporuke na kupnju odnosno prodaju. Njihova će nova politika obuhvatiti oko 600 analitičara koji rade diljem svijeta, od čega konkretno 120 analitičara, koji već posjeduju dionice koje i analiziraju. Potez Merrill Lyncha možda je malen, ali on će zasigurno pokrenuti slične akcije i u drugim brokerskim kućama u regulaciji poslova, gdje dolazi do konflikta interesa. Uprava Merrilla izjavljuje da je to jedan od koraka u još boljem pružanju usluga svojim klijentima kojih, ni manje ni više, ima pet milijuna. Inače, po hrvatskom Zakonu o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima, povlaštene informacije jesu sve činjenice koje nisu poznate javnosti, a odnose se na jednog ili više izdavatelja vrijednosnih papira ili na same vrijednosne papire, koje bi, da su poznate javnosti, vjerojatno utjecale na njihovu cijenu. Članovi uprave, nadzornih odbora i drugih odgovarajućih tijela izdavatelja vrijednosnih papira smatraju se osobama koje raspolažu povlaštenim informacijama što se odnose na izdavatelja i društvo koje kontrolira izdavatelj. Te osobe ne smiju koristiti prednosti koje pruža uvid u povlaštene informacije ili ih odavati trećim osobama. Isto tako, brokerske kuće koje saznaju za povlaštene informacije, a u okviru obavljanja svoje djelatnosti, ne smiju kupovati i prodavati za vlastiti račun i davati investicijske savjete o vrijednosnim papirima na koje se te informacije odnose. Ovo navedeno vrijedi samo u teoriji, a što se dešava u praksi, to je već drugo pitanje.