“U večernjim satima, pri slaboj vidljivosti, imala sam lakšu prometnu nesreću i sudarila se s drugim vozačem. Na njegov prijedlog nismo zvali policiju na uviđaj, već smo ispunili i potpisali formular Europskog izvješća o nezgodi, koji je on imao u svom vozilu. U skici formulara napisao je da ja priznajem da sam kriva, što sam ja i potpisala. Sutradan sam otišla na mjesto gdje smo se sudarili i vidjela da je za nezgodu kriv on, jer sam ja dolazila njemu s desne strane i na nereguliranom križanju imala prednost… Međutim, on maše s mojim priznanjem i prijavljuje štetu po mojoj polici…”, C.A.
Europsko izvješće o nesreći je obrazac koji je propisan u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, a kojega su sudionici prometne nesreće obvezni ispuniti, potpisati i međusobno razmijeniti. To Izvješće može se koristiti kao odštetni zahtjev i kao izjava o okolnostima načina nastanka štetnog događaja (čl. 38.st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu). Svrha Europskog izvješća jeste sažetim navodom podataka i činjenica pridonijeti bržem rješavanju odštetnog zahtjeva. Ni iz gore navedene odredbe Zakona, ni iz samog teksta Europskog izvješća ne proizlazi da bi njegovim potpisivanjem vozač priznao krivnju, odnosno odgovornost za štetu. To čak i piše u samom tekstu Europskog izvješća (istina, vrlo sitnim i po slabom svjetlu teško čitljivim slovima). Prema tome, to što je naša čitateljica ispunila i potpisala, te u prostoru za skicu navela da je kriva za nezgodu, ne znači da je priznala odgovornost za štetu.
Osiguratelj, kojemu se drugi vozač obratio i predao Europsko izvješće o nezgodi, neće uzeti predani obrazac i u njemu navedeno priznanje krivnje kao temelj za utvrđivanje krivnje za nezgodu, već će procjenjivati dokaze koje će, vjerojatno, prikupiti na mjestu nezgode. No, potrebno je da C.A. svoje saznanje o priznanju krivnje (tko ima prednost prolaza na križanju) na temelju krivo utvrdjenih činjenica unesenih u Izvješće, žurno priopći svome osiguratelju navodeći ispravno činjenično stanje o načinu nastanka prometne nezgode.