Zakon o osiguranju i uvjeti osiguranja daju osigurateljima, u nekim slučajevima, pravo na regres prema njihovom osiguraniku iznosa što su ga, s naslova naknade štete, po njihovoj polici osiguranja ud automobilske odgovornosti, isplatili oštećenoj trećoj osobi. U praksi, iako postoji više temelja regresa (namjerno uzrokovanje štete trećoj osobi, vožnja oštećene osobe na mjestu u ili na vozilu koje nije određeno za prijevoz putnika, regres dijela štete zbog zatajenja povećane opasnosti, na pr. taksista koji ne prijavi činjenicu da se bavi tom djelatnošću, ili autoškola, ili rent a car poduzetnik, itd.), najčešći razlog regresnog prava osiguratelja prema svom osiguraniku leži u činjenici gubitka prava na osigurateljevu zaštitu zbog vožnje vozilom pod utjecajem alkohola. Naravno, i kod tog kontroverznog slučaja, postoji niz spornih momenata, ponekad spornih samo sa stajališta osiguranika-vozača, ali ne i sa stajališta osiguratelja i suda: na pr. obveza podvrgavanju utvrđivanja alkoholiziranosti metodom analize krvi i urina, izbjegavanje konzumacije alkohola nakon nezgode u cilju onemogućavanja alkoholiziranosti, itd. O svemu tome vozač-osiguranik mora misliti na vrijeme. No, neprijeporno za sve aktere ovoga odnosa jeste da između alkoholiziranosti i nastanka prometne nezgode odnosno štete uzrokovane uporabom vozila u takvom stanju - mora postojati uzročno-posljedična veza. O tome smo više puta pisali na ovome mjestu, citirajući presude Vrhovnog i ostalih sudova. Eto, takav vozač-osiguranik, ako ima nesreću da bude "uhvaćen" u alkoholiziranom stanju nakon počinjene nezgode, mora osiguratelju platiti štetu koju je ovaj, temeljem zakonske obveze, isplatio trećoj oštećenoj osobi. Ali, polazeći od socijalnog momenta, od činjenice da su u prometnim nezgodama upravo takvi vozači i sami teško oštećeni, osiguratelji su svojim uvjetima osiguranja automobilske odgovornosti (još uvijek zajednički uvjeti svih osiguratelja u Hrvatskoj), članak 3. stavak 3. Točka 3., odredili da takav osiguranik neće biti dužan vratiti cjelokupno prouzročenu štetu. Dakle, ograničili su iznos regresnog duga vozača-osiguranika i to na 12 prosječnih plaća u Hrvatskoj. Taj iznos, prema uvjetima osiguranja, varira i ovisi o kretanju plaća, prema službenim izvješćima Državnog zavoda za statistiku. Prema posljednjem službenom izvješću Državnog statističkog zavoda, prosječna plaća u kolovozu bila je 3.369,00 kuna, što znači da je maksimalni regresni dug vozača-osiguranika 40.428,00 kuna. No, valja voditi računa i o dvije važne činjenice: 1) da se određeni iznos ograničenja odnosi na dan uzrokovanja štete i da se ne može valorizirati prema ev. naknadno povećanom iznosu, koji bi bio na snazi na dan kad osiguratelj postavlja regresni zahtjev (što neki osiguratelji uporno čine), i 2) ograničenje ne vrijedi za vozače koji nisu imali zaključen ugovor o osiguranju, dakle, koji su bili neosigurani!