Nakon sat i pol letenja (voze Slovenci, naravno, iz Ljubljane), u polupraznom avionu, po neuobičajeno lijepom i toplom vremenu, prvi susret s Kosovom iznenađuje. Iako smo znali za ratna stradanja i međunarodnu nazočnost, vojnici na dočeku, vojnici na pasoškoj kontroli, vojnici oko aerodroma...stvaraju vrlo snažan dojam da se radi o zemlji u kojoj su civilne institucije potisnute u drugi plan. Vojnici, svih nacionalnosti, Rusi (u neposrednoj blizini zračne luke, još uvijek koristeći poznato iznenađenje forsiranog marša Bosna-Kosovo), Indijci, Pakistanci, Portugalci, Španjolci, Talijani... svuda su, uglavnom u svojim karakterističnim vozilima. Kolona od zračne luke do grada, po izrovanoj cesti, gotovo da se i ne kreće. Domaćini nas tješe da je to "samo danas", jer danas dolazi i glavni šef, g. Annan. Doista, jedva nas puštaju u hotel, koji ponovno nosi oznaku "pet zvjezdica", premda bi mu apsolutno pristajala jedna. Izlazimo u šetnju glavnom ulicom, koja je krcata mladima (nema više poznatih šetnji "samo jednom stranom"). Trudimo se ne govoriti. No, unatoč tomu prepoznati smo: "Vi ste sigurno iz Hrvatske?". I dalje slika "okupacije", kolone vozila koje usmjeravaju, ili bolje reći, zadržavaju, "plavci" svojim kampanjolama, đipovima. U večernjem razgovoru doznajemo od domaćina okvir koji nas interesira: Kosovo se trudi funkcionirati kao država, koja to (još) nije; preko dva milijuna stanovnika, ogromna nezaposlenost, živi se od malo trgovine i uglavnom doznaka od dijaspore iz inozemstva; oni koji su našli posao u nekoj službi UN-a sretni su jer primaju plaću dobru i na vrijeme; gospodarstvo se ipak polako budi i obnavlja, drugi dan srećemo i naše stručnjake koji su tamo na radu; sama Priština proživjela je nevjerojatnu metamorfozu porastavši sa stoosamdesettisuća stanovnika prije rata na gotovo šestotisuća. O osiguranju informira nas osobno povjerenik UN za poslove banaka, platnog prometa i osiguranja (BPK), simpatični g. Tulura, koji se ne boji reći da je u toj oblasti diktator: on odlučuje o svemu. Osiguranje se vratilo. Tržište se polako oživljuje i otvara. Naravno, najprije kroz osiguranje automobila. Uglavnom osiguranje od odgovornosti koje je obvezno. Osigurano je 267.000 vozila, a procjenjuje se da je to tek polovica vozila. Radi sedam osiguratelja, domaćih i albanskih. Agresivne reklame i panoi po ulici ukazuju da je i tamo žestoka utakmica između društava počela odmah. Sustav je uređen odlukama UNMIK-a, točnije BPK-a: on odlučuje o uvjetima osnivanja, dobivanja odobrenja za rad, kontrole rada osiguratelja i zastupnika odnosno posrednika osiguranja. Mora se priznati da je pravni okvir vrlo moderan. Premija za obvezno osiguranje u prosjeku je oko 150 eura, dakle, više nego u Hrvatskoj. Isto tako i osigurane svote koje su propisane odgovaraju našima. Problem kojega BPK i JAK (kosovska udruga osiguratelja) upravo nastoje riješiti jeste kako osigurati nesmetano putovanje u inozemstvo vozilima kosovske registracije, s obzirom da kosovska registracija nije međunarodno priznata i da ne mogu izdavati vlastitu zelenu kartu. Ide se na bilateralno priznavanje registracije i police osiguranja (AO plus) koja pokriva štete u inozemstvu, a koja je 20% skuplja od one za područje Kosova. Ugovori su već postignuti s Crnom gorom, BiH, Slovenijom, Srbijom. Od Hrvatske očekuju isto rješenje, osjeća se potreba za požarnim osiguranjima zgrada, stanova, kućanstva... što postojeći osiguratelji još ne rade. Između ostaloga jer nije riješen problem reosiguranja. No, vrijeme liječi sve, pa će vrlo brzo riješiti i to, što će Kosovu omogućiti da osigurateljno postane normalna zemlja.