Kolovoz je i nesnosne vrućine su i u Skopju: 35 stupnjeva, kao i u Hrvatskoj. "Dobro je", kažu domaćini, "jer zna biti i preko 40". Megaplakati s porukama kao i u Hrvatskoj. Dnevni tisak piše o aferi krivotvorenih isprava za registraciju oko 2000 ukradenih vozila (uglavnom iz zemalja Europske unije), što se moglo dogoditi, prema policiji, samo u sprezi lopovi - ljudi iz carine i ljudi iz službi tehničkih pregleda-registracije vozila. Jadikovke zbog lošeg standarda, za što vladajući okrivljuju "one bivše" koji su bili na vlasti i čiji je lopovluk doveo do loše privatizacije, posebno one u osiguranju (najveće osiguravajuće društvo Makedoniju d. d. kupili su "domaći" Australci, koji upravo tih dana otpuštaju kao višak dvjestotinjak radnika). U Glavnom gradu živi svaki treći Makedonac (Skopje je naraslo na 750.000 stanovnika). Inflacije službeno gotovo da i nema (2%). Dakle, i tu smo slični. Osam osiguravajućih društava, od čega polovica u stranom vlasništvu, žestoko se bori na malom makedonskom tržištu osiguranja. Uglavnom za (obvezno) osiguranje autoodgovornosti. Priče o ilegalnom odobravanju neopravdanih bonusa i drugim nepodopštinama osiguratelja kao da su snimljene kod nas. Prilično dobrim cestama prometuje oko 350.000 motornih vozila. Od toga broja, bez poljoprivrednih i sličnih strojeva, neosiguranih je 18%. I tu smo jednaki. Oni koji plaćaju premiju osiguranja za vozilo u prosjeku izdvajaju cca 75 Eura po vozilu, što je gotovo polovica manje nego u Hrvatskoj, No, zato i ozlijeđeni ili usmrćeni manje "vrijede". Prosječna odšteta bliskom srodniku zbog smrti supružnika, djece, roditelja... triput je manja nego u Hrvatskoj. Parničenje je i Makedoncima vrlo privlačno: znatan broj sporova zbog naknade štete pokreće se izravno, bez obraćanja osiguratelju. Trajanje spora u prosjeku dvije godine. U drugim vrstama osiguranja, osiguranje imovine pravnih osoba ima dobru tradiciju. Ono malo uspješnih poduzeća uglavnom je osigurano kod dva vodeća osiguratelja: Makedonije QBC i Vardar osiguranja. Zanimljivo, najveće prevare osiguratelja događale su se i još se događaju u osiguranju transporta robe, gdje su se (namještene) krađe osigurane robe u prijevozu događale uglavnom u tranzitu kroz nesigurna, ratom i kvazi ratom, obuhvaćena područja. No, to je vrijeme pri kraju, što nije razlog da se ne pohvali izvrsna suradnja između osiguratelja i Interpola, čija im je pomoć omogućila spašavanje milijunskih vrijednosti. Makedonija nema vlastitog reosiguratelja, pa taj posao "izvozi" uglavnom u Grčku. Grčka im je i inače veliki problem zbog enormno visokih naknada koje oštećenima dosuđuju sudovi u Grčkoj u nezgodama koje makedonska vozila uzrokuju na grčkim cestama. U uposredbi sa sličnim slučajevima u Makedoniji, grčke presude su prava katastrofa, zbog čeka je reosiguranje šteta po zelenoj karti nužnost. Osiguranje života nije se još oporavilo od (i nama dobro poznate) katastrofe urzokovane četveroznamenkastom inflacijom osamdesetih godina. Ipak, kao i kod nas devetesetih godina, jedan sloj ljudi ima para i želi životna osiguranja, što su neki strani osiguratelji dobro uočili ne prezajući ni od rada na crno. Jednom riječju: bez iznenađnja za nas; mogli bismo reći "deja vu" u Hrvatskoj.