U ovom broju Burze predočit ćemo, ukratko, koja sve prava imaju dioničari, te na koji ih način mogu najbolje iskoristiti. Sva osnovna prava dioničara su pravo na dividendu i pravo na upravljanje poduzećem, odnosno pravo glasa. Podjela dividende ostvaruje se ukoliko je poduzeće poslovalo s dobitkom i ukoliko se na skupštini izglasala podjela dividendi. Potrebno je napomenuti da je isplata dividendi dvosjekli mač: ako poduzeće isplati dividendu, manje slobodnih sredstava ostaje za nove investicije. To znači, da, ukoliko se dividende ne isplate, postoji mogućnost širenja poslovanja, osvajanja novih tržišta i sl., odnosno, ponekad je bolje odreći se kratkoročne zarade u korist dugoročnog boljitka poduzeća. Očito, potrebno je pronaći neku sredinu, kako bi se zadovoljili interesi i dioničara i poduzeća. Treba naglasiti da se dividenda odnosi na otplaćene dionice i neotplaćene dionice. Slijedeći "problem" s kojim se redovito susreću mali dioničari je pravo upravljanje koje je proporcionalno njihovom broju glasova. U pravilu jedna dionica donosi jedan glas. Ovo se pravo odnosi na sve upisane dionice, znači i otplaćene i neotplaćene. Što se tiče zaposlenih koji su istovremeno i mali dioničari, česta je situacija da je, zbog potreba poslovanja, neophodno provesti neke mjere koje nisu po volji malim dioničarima. Tu je potrebno odvojiti, odnosno razlikovati, interes radnika od interesa dioničara. Interes dioničara može, npr., biti da se neka radna mjesta ukinu, pošto su neprofitabilna, pa poduzeću, a time i dioničaru, ne nose željenu dobit. S druge strane, taj isti dioničar je možda radnik čije se radno mjesto mora ukinuti. Naravno da ukidanje radnog mjesta, u tom slučaju, nije njegov interes. No, dioničari se moraju ponašati i razmišljati kao dioničari, odnosno vlasnici. Pošto svatko od dioničara ima vrlo mali broj glasova u skupštini, poželjno je da se organiziraju udruge dioničara, ili grupe koje će svoje punomoći za glasanje i upravljanje dati stručnim ljudima, koji se razumiju u poslovanje poduzeća i upravljanje financijama. Na taj će se način glasovi malih dioničara dobiti na težini, a i samo će poduzeće kvalitetnije poslovati, ukoliko je upravljanje prepušteno stručnjacima. Mali dioničari kao pojedinci teško da mogu išta napraviti po pitanju upravljanja poduzećem, mada imaju to statutarno pravo. Tu je i pravo kontrole poslovanja, za što dioničari opet trebaju stručnu pomoć. Teško je očekivati da bi se mali dioničari snašli u financijskim izvještajima poduzeća, pa je i ovdje organiziranje veće grupe dioničara i traženje stručne pomoći dobar put do ostvarivanja svojih prava. Pored navedenih prava, tu je i pravo sudjelovanja u likvidacijskoj masi (maksimalno do iznosa nominalne vrijednosti), ali tu su dioničari u najnepovoljnijem položaju. Najprije se naplaćuju dobavljači i kreditori, isplaćuju se zaostale plaće radnicima, a ako nešto ostane nakon isplate svih vjerovnika, onda se to dijeli dioničarima. No, nadajte se da nećete oprobati funkcioniranje ovog prava. Može se na kraju spomenuti i pravo na kupnju novoemitiranih dionica društva. Naime, pri novim emisijama dionica kod nekih dioničkih društva, već postojeći dioničari imaju pravo prvenstva kupnje tih dionica srazmjerno njihovom udjelu u vlasništvu.