Naša čitateljica D.V. pred tri mjeseca je imala prometnu nezgodu " koju je izazvao vozač drugoga vozila. Nažalost , budući da je bila noć, svjedoka nema, a spomenuti vozač se udaljio s mjesta nezgode unatoč oštećenju oba vozila. Šteta na mom vozilu je velika, a imam nakon toga i zdravstvenih problema. … Vozač policijskom istragom nije pronađen, ali se iz izvješća vidi da ja nisam kriva za nesreću. Moj je auto star svega 1,5 godinu, ali nemam kasko osiguranje, već samo obavezno … U osigurateljnoj kući su mi rekli da nemam nikakvo pravo na naknadu štete , jer je vozač drugog vozila nepoznat. Neki odvjetnici su mi nasuprot tomu rekli da svoja potraživanja mogu uputiti prema Hrvatskom fondu za osiguranje, koji reosigurava osiguravajuće kuće…". Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine br. 151/2005.) regulirao je uvjete pod kojima oštećeni od strane vozača nepoznatog motornog vozila mogu dobiti naknadu štete (v. čl. 30.). Naknadu štete može zahtijevati samo oštećena fizička osoba i to zbog smrti , tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja. Za štetu odgovara Hrvatski ured za osiguranje koji vodi Garancijski fond za zaštitu žrtava prometa, kojega opet financiraju svi osiguratelji koji se bave poslom obveznih osiguranja u prometu . Što se tiče štete na stvarima , dakle u našem primjeru štete na motornom vozilu uzrokovane od strane vozača nepoznatog motornog vozila, Zakon dodaje još jedan uvjet : ta šteta će biti naknađena ako je " Hrvatski ured za osiguranje nekom od sudionika ove prometne nezgode nadoknadio štetu zbog smrti ili teških tjelesnih ozljeda koje su zahtijevale bolničko liječenje ". Ovo pravo je uvedeno novim Zakonom (stupio na snagu l. siječnja 2006.g.), a prenesen je iz odredbi Pete direktive Europske Unije o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Dakle, pravo na naknadu štete na stvarima, koju uzrokuje vozač nepoznatog motornog vozila, uvjetovano je postojanjem teških tjelesnih ozljeda nekog od sudionika prometne nesreće u kojoj je nastala šteta na stvarima. "Teška tjelesna ozljeda" jeste pravni standard čiji će sadržaj odrediti (sudska) praksa. Medjutim, Zakon izričito propisuje da je za kvalifikaciju teške tjelesne ozljede potrebno bolničko liječenje. Ovakve rigorozne odredbe unesene su u Petu direktivu i u naš Zakon kako bi se izbjegle sumnjive prometne nezgode koje su navodno uzrokovali nepoznati vozači. Zakon je htio biti sasvim siguran da se radi o krivnji vozača nepoznatog motornog vozila . A ta se krivnja najlakše dokazuje izvidom na mjestu nezgode, popisom tragova nađenih na mjestu nezgode itd., koji obavljaju prometna policija ili istražni sudac. Naime, kad se radi o smrti ili tjelesnim ozljedama, ta tijela su obvezna izići na uviđaj, pa se sa sigurnošću može reći da je njihov nalaz dovoljan dokaz o tome da je nezgodu (i štetu) doista uzrokovao/skrivio vozač nepoznatog motornog vozila. I kad se ispuni uvjet postojanja teške tjelesne ozljede koja traži bolničko liječenje, Zakon određuje da će Hrvatski ured za osiguranje platiti štetu na stvarima uz odbitak iznosa od 3.750,00 kuna (samopridržaj oštećenoga).