Zakon o obveznim odnosima u čl. 1101. st . 2. uređuje pravo na pravičnu novčanu naknadu štete koju trpe osobe zbog smrti bliske osobe, koje su s umrlim odnosno poginulim, živjele u trajnijoj životnoj zajednici
„Moj dečko, s kojim sam živjela u izvanbračnoj zajednici, poginuo je u prometnoj nesreći na motoru, koju je skrivio vozač osobnog vozila oduzevši mu pravo prvenstva… Postavila sam odštetni zahtjev osiguravajućem društvu X kod kojega je krivac imao obvezno osiguranje svoga vozila. Službenica na šalteru mi je bezobrazno rekla da vjerojatno neću dobiti naknadu, ako ne dokažem da sam s poginulim živjela dulje vrijeme, jer zaljubljenost nije osnovica za naknadu štete. Koliko je to vrijeme i kako ću to dokazati?“, pita naša čitateljica T.V.
Po nekoj analogiji s obiteljskim propisima neki sudovi su stali na stajalište da ta životna zajednica mora trajati najmanje tri godine, odnosno može trajati i kraće ako su izvanbračni partneri imali zajedničko dijete.
Kako dokazati da je postojala trajnija životna zajednica? Kao dokaz može poslužiti činjenica da su partneri imali zajedničko prebivalište, da su stanovali u istom stanu, da su zajedno plaćali troškove stanovanja, izjave svjedoka, posebno rodbine poginuloga i sl.
Teret dokaza je uvijek na onome tko traži naknadu štete. Prema tome, ako naša čitateljica T.V. ne može dokazati da je živjela u takvoj izvanbračnoj zajednici s nastradalim, neće dobiti pravičnu naknadu neimovinske štete koju trpi zbog smrti izvanbračnog partnera.