Stavak 2. članka 1092. Zakona o obveznim odnosima kaže: „Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja“
„Osiguratelj mi je odbio isplatiti naknadu štete koju sam pretrpio (teške tjelesne ozljede) u prometnoj nesreći koju je skrivio vozač s kojim sam se vozio i s kojim sam proslavio momačku večer. Vozač je bio pod utjecajem alkohola (0,80 promila u krvi). Obrazloženje osiguratelja je da sam sjedajući s vozačem koji je bio pijan pristao na sve moguće štetne posljedice i da stoga nemam pravo na odštetu. Imam li pravo na odštetu ili ne? Ovo pitam kao drugo mišljenje, jer sam na jednom portalu već dobio odgovor da je osiguratelj u pravu.“ U suvremenom pravu , pa tako i kod nas, ne postoje pravnici koji imaju licencu odgovarati na pravna pitanja (starorimsko ius respondendi), a čiji bi odgovori nekoga obvezivali.
Stoga mišljenje jednoga ili drugoga pravnika nema težinu obveze za osiguratelja ili za našeg čitatelja. Ipak, ne bih se složio s kategoričnim odgovorom kojega je naš čitatelj već dobio, a po kojemu, u ovom slučaju, nema pravo na odštetu. Naime, prema čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05), oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.
U konkretnom slučaju, osiguratelj mora dokazati da je oštećeni znao da je vozač bio pijan (kod koncentracije alkohola od 0,80 promila u krvi vozača to baš i nije vidljivo na prvi pogled), te da je to njegovo znanje u kauzalnoj (uzročnoj) vezi s nastankom štete.
Ako bi i dokazao obje pretpostavke, za pravovaljano otklanjanje svoje obveze osiguratelju ostaje obveza dokazati i treću pretpostavku, a to je da je znanje suputnika za alkoholiziranost vozača isključivi uzrok nastanka štete. U konkretnom primjeru to će biti teško dokazati. Zato nam se čini da je primjenjiv st. 2. istoga članka Zakona o obveznim odnosima, koji kaže: „Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja“.
Te okolnosti slučaja u našem primjeru su: momačka večer, konzumacija alkohola , koncentracija alkohola u krvi vozača, ponašanje stradalog suputnika, način i uvjeti nastanka prometne nesreće… Prema pretežitoj praksi naših sudova, oštećeni će dobiti odštetu, ali umanjenu za dio za koji se može reći da je njegov doprinos nastaloj šteti. O potpunom isključenju prava na naknadu štete teško može biti govora.
