Nesavjesnih vozača ima svugdje, negdje više negdje manje, pa od toga nije pošteđena ni Italija. Jedan takav "gusar" ozlijedio je u Trstu našu čitateljicu S.I., nanijevši joj na svu sreću samo lakše ozlijede. Dok je ona u pomutnji dolazila "k sebi" on je pod izlikom da će zvati policiju nestao, ne ostavivši, naravno, svoje podatke. Pitanje čitateljice: ima li pravo na naknadu štete, i ako ima, od koga. Hrvatska je, što se tiče zaštite svojih i inih građana u slučaju štete od nepoznatih vozača motornih vozila, već integrirana u Europu: takva zaštita se za ozljede i smrt pruža svakoj oštećenoj osobi. To je određeno našim Zakonom o osiguranju. Korektnost našeg propisa nagrađena je prijemom Hrvatske u članstvu tzv. Ziričke konvencije II u 1999. g. s početkom primjene od 1. siječnja 2000. g. Članica te Konvencije uz ostale zemlje članice europske zajednice jeste i Italija (u njoj su još i: Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska, Švicarska i Poljska). Prema navedenoj Konvenciji na slučajeve štete zbog smrti ili ozljeda osobe, koje uzrokuje nepoznati vozač motornog vozila, primijenit će se pravo zemlje u kojoj je nezgoda nastala i to bez poziva na reciprotet. Shodno navedenom, u konkretnom slučaju naša čitateljica ima pravo na naknadu štete zbog ozljede, ali prema talijanskim propisima. Nažalost, ti propisi su prilično restriktivni: ozljeda mora biti teške naravi i mora ostaviti trajne posljedice u vidu smanjenja životne sposobnosti od najmanje 20% (utvrđeno prema tablicama koje se rabe kod sudskih vještaka u Italiji). Jasno, odgovornost nepoznatog vozača treba dokazati (Nadamo se da je čitateljica ipak dočekala dolazak policije). Dakle, uz medicinsku dokumentaciju iz koje će se moći utvrditi priroda ozljede i trajni invaliditet od 20%, te priloženi policijski zapisnik, oštećena će se obratiti s odštetnim zahtjevom talijanskom Fondu za zaštitu žrtava prometa. Naravno, ukoliko nema izvjesnosti, da će posljedice ozljede biti najmanje 20% trajne nesposobnosti, cijeli postupak nije pametno ni pokretati (rizik ev. troškova!).