Predhipertenzija je pojam koji je relativno nedavno uveden u pojmove liječenja povišenog krvnog tlaka. To je stanje gdje se javljaju klinički i dijagnostički znaci koji upućuju na mogućnost nastajanja kompleksnog stanja organizma koje uzrokuje povišeni krvni tlak

 

Mnogi od vas će reći da sam malo pretjerao pričajući o povišenom krvnom tlaku. Pa to je barem tema o kojoj svatko zna i o kojoj se govori. No, i pored svih dosadašnjih napora za smanjenje broja hipertoničara i smanjenje sekundarnih posljedica te bolesti, ukupni rezultati su takvi da nemamo elemenata s kojima bi mogli reći da se opće stanje u Hrvatskoj (a i u svijetu) poboljšalo. Naprotiv, uz sve nove pristupe i lijekove, stanje je i dalje zabrinjavajuće.

Danas ćemo govoriti o jednom stanju koje se zove predhipertenzija i relativno nedavno je uvedeno u pojmove liječenja povišenog krvnog tlaka. Sama riječ govori da je to stanje gdje se javljaju klinički i dijagnostički znaci koji upućuju na mogućnost nastajanja kompleksnog stanja organizma koje uzrokuje povišeni krvni tlak.

Mogli bismo reći da je to stanje organizma kada bi aktivnije trebali poduzeti mjere koje bi trebale smanjiti postotak nastajanja povišenog krvnog tlaka.

Da stvar bude bolja, riječ je o onim mjerama koje smo stalno naglašavali da je potrebno činiti i onda kada bolest nastaje, a to su kretanje, normalizacija tjelesne težine, kontrola šećera u krvi, kontrola masnoća u krvi, prestanak pušenja i prekomjernog uzimanja alkohola i/ili droga, smanjenje stresa ili, bolje reći, promjena odnosa prema stresu. Kod stresa ovo naglašavam, jer danas često čujemo rečenicu da ljudi govore „smanji stres“, a da iza toga ne stoji nikakvo objašnjenje kako nastaje stres i kako se s njim treba adekvatno ponašati.

Još samo malo podataka što se tiče Hrvatske. Prema zadnjim ispitivanjima, u općoj populaciji je stanje prehipertenzije imalo 47,5% muškaraca i 37% žena. Prosječna dob nastajanja predhipertenzije sve više se spušta ka mlađoj populaciji.

O ovom stanju napisano je puno znanstvenih radova, ali osnovni zaključak je da se težište treba prebaciti na edukaciju i prevenciju. O edukaciji možemo dosta govoriti, ali još uvijek kod nas postoji elemenat "negativne motivacije", što bi značilo da mi čekamo da se nešto ozbiljno dogodi s našim zdravljem, a onda ćemo sve poduzeti.

Prevencija se sastoji od dva dijela. Prvo je da se, koliko je moguće, pridržavamo gore navedevnih preventivnih mjera, a drugo je da vršimo monitoring našeg zdravstvenog stanja. Možda je na razini znanstvene fantastike potreba jednogodišnjeg preventivnog pregleda, ali to je jedini način ranog otkrivanja većeg dijela bolesti. Isto tako, treba ostale elemente (masnoće, šećer) kontrolirati i držati ih u granicama normalnoga.

Želite li postaviti pitanje dr. Jeliću za neki od narednih članaka, to možete učiniti na[email protected]