U poplavi užasnih vijesti o nezgodama koje se, u pravilu, događaju vikendom, nisu rijetke ni one koje kazuju da je nezgoda bila uzrokovana preopterećenjem vozila. Preopterećenje osobnog vozila znači da su se u vozilu nalazili suputnici u broju koji premašuje broj mjesta koja su registrirana i u prometnu knjižicu upisana. Čitamo tako da je u jednom malom osobnom vozilu bilo sedam osoba, a sve su, nažalost stradale, smrtno ili s težim ozljedama. Kako vrag nikada ne spava zna se dogoditi da vozač u takvim nezgodama najčešće ostane neozlijeđen, zahvaljujući vjerojatno svome položaju za upravljačem i preglednosti prometne situacije koju mu taj položaj omogućuje. Štetu koju pretrpe prekobrojni suputnici isplatit će osiguratelj kod kojega vozač - osiguranik ima zaključeno osiguranje od automobilske odgovornosti. Međutim, isplaćeni iznos osiguratelj će moći regresirati od osiguranika. Naime, temeljem ugovora, odnosno, Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (od 17. svibnja 2001.g.), koji su sastavni dio ugovora o osiguranju, osiguranik, a to je vozač, gubi prava iz osiguranja "ako omogući da se vozilom voze osobe na mjestu koje nije predviđeno za prijevoz osoba, za zahtjeve koje te osobe postave, osim za zahtjeve osoba koje se prevoze u skladu s propisima" (članak 3. stavak 1. točka 1. Uvjeta). Ova odredba Uvjeta prvobitno je imala u vidu sankcioniranje prijevoza putnika na mjestima na kojim to Zakonom o sigurnosti cestovnog prometa nije dozvoljeno (na tramvajskim platformama, na prevoženom teretu na poljoprivrednim traktorima, u sanducima teretnih i sličnih vozila, itd.). Pod istu odredbu valja svrstati i prijevoz djece na prednjem sjedalu vozila. Tumačenjem propisa iz svrhe citirane odredbe, dolazimo do zaključka da se četiri ili pet suputnika na zadnjem sjedalu, dvojica ili više na prednjem sjedalu, moraju smatrati osobama koje se prevoze na mjestu koje nije predviđeno za njihov prijevoz. Ako im je vozač - osiguranik to omogućio, izgubio je pravo na osigurateljnu zaštitu. To znači da će osiguratelju morati vratiti isplaćenu odštetu nastradalim osobama. Jasno, i u ovom slučaju vrijedi odredba uvjeta o ograničenju regresnog potraživanja osiguravajućeg društva. Osiguranik - vozač dužan je osiguratelju regresirati iznos koji odgovara iznosu od "dvanaest prosječnih plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku" (Članak 3. stavak 3. točka 4. Uvjeta). U praksi će to najčešće značiti da će vozač regresirati samo dio štete koju je isplatio osiguratelj temeljem njegove police osiguranja od automobilske odgovornosti. Ostatak štete past će na ukupnost premija osiguranja autoodgovornosti, dakle, na sve osiguranike toga osiguratelja. Naravno, ako tolike opomene i sugestije vozačima ne pomažu, nema nikakova nade da će ih izvjesnost regresnog duga u eventualnoj nezgodi odvratiti od čudovišnih kombinacija koje su u stanju izmisliti izazivajući sudbinu. No, potrebno je da se ovo zna.