Kad je stvarna liberalizacija osiguranja počela - osiguratelji su prihvatili nesmiljenu trku u spuštanju (komercijalnih) cijena osiguranja, ne vodeći računa o vlastitim mogućnostima.


„Radnik sam u osiguranju s 25 godina radnog staža u osiguravajućem društvu X. Pored činjenice da su nam radna mjesta u tom društvu već sada nesigurna i neiz­vjesna, zbog otpuštanja, strah nas je da će ogromni pad premije obveznog osigura­nja od automobilske odgo­vor­nosti u 2014.g. biti do­dat­ni razlog otpuštanja radnika. Tko je kriv za to i ko­mu da se obratimo kako bi se ova nevjerojatna i u mojoj 25-godiš­njoj karijeri nezabi­lježena kretanja u automobilskoj od­govornosti zaustavila i osigu­ralo normalno poslovanje u osiguranju…

Molimo vaš komentar si­tuacije“, stoji u pismu na­šeg čitatelja J.V.-a. Čovjek je doi­sta u pravu: pad premije ob­veznog osiguranja od au­to­mobilske odgovornosti  do­segao je takav iznos koji premašuje i najpesimis­tič­kija predviđanja s početka 2014., koja su govorila o mogućem padu od 20%.

U prvih jedanaest mjeseci 2014. godine ukupna bruto zaračunata premija obvez­nog osiguranja od automobilske odgovornosti iznosila je 2,201 milijardu kuna, što je u odnosu na premiju za isto razdoblje prošle godine pad od 19,7 %. Pala je i pro­sječna premija za 20,9 % (na 1.199 kuna). Sve to u si­tu­aciji kad se bilježi porast iz­danih polica osiguranja za 1,5%. 

Pokazatelji su takvi da se već javljaju glasovi ozbiljne zabrinutosti odgovornih lju­di u upravama osigurava­ju­ćih društava, traži se da netko intervenira i nešto poduzme (tko?) i da se sro­zavanje premije zaustavi. Potkrepljuju se takvi zahtjevi izračunima (HAD) po kojima ostvareni pad premije kombiniranu kvotu automobilske odgovornosti (izdaci za štete i izdaci za troškove) dižu iznad 100%, dakle, uvo­de osiguratelje u gubitke u toj vrsti osiguranja, a što bi moglo dovesti do toga da će neki osiguratelji otići u ste­čaj, drugi neće biti u stanju izvršavati svoje obveze isplata naknada šteta iz sredstava premija osiguranja automobilske odgovornosti … Prvo pitanje koje se nameće jeste: tko je kriv za nastalu situaciju? Jasno, krivi su sami osiguratelji, koji se nisu pri­premili za nužnost rada na liberaliziranom tržištu, jer ih je četverogodišnje, pravno sumnjivo, zadržavanje (čak i povećavanje) premije i od­ga­đanje početka liberalizacije uljuljalo u san o moguć­no­sti nastavka takvog stanja. A kad je stvarna liberali­za­cija počela - prihvatili su nes­mi­ljenu trku u spuštanju (ko­mercijalnih) cijena osi­gura­nja, ne vodeći računa o vlas­titim mogućnostima i granici do koje mogu ići (dostatnost kapitalnog po­krića ob­veza isplata šteta i troškova po toj vrsti osiguranja). Zlo­duh (neozbiljnost, nestruč­nost), jedanput puš­ten iz bo­ce, teško se u istu vraća, a za­govaranje neke ad­ministra­tivne intervencije (HANFA?) nema i ne može imati osno­ve, jer se ista - zah­valjujući EU tekovini - ne mo­že mije­šati u tarife (osim, omoguća­vaju li iste „…trajno ispunjavanje svih obveza društva za osiguranje iz ugo­vora o osiguranju uključivo i formiranje dostatnih tehnič­kih pričuva za navedeno osi­guranje.” (čl.10.st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu). Drugim riječima, po narodnoj: tko je kašu sku­hao neka je i kuša. Samo osiguratelji mogu zaustaviti neu­temeljeni pad premije i prilagoditi je potrebama „stal­nog ispunjavanja” ob­veza iz osiguranja od automobilske odgovornosti, ne zaborav­ljajući pritom da im troškovi provedbe te vrste osigura­nja, u kombiniranoj kvoti, či­ne oko 47%! Za po­četak pro­­cesa stabilizacije premije ili njenog povećanja, neka po­čnu od rušenja om­jera troškova i isplata odšteta.