Kad je stvarna liberalizacija osiguranja počela - osiguratelji su prihvatili nesmiljenu trku u spuštanju (komercijalnih) cijena osiguranja, ne vodeći računa o vlastitim mogućnostima.
„Radnik sam u osiguranju s 25 godina radnog staža u osiguravajućem društvu X. Pored činjenice da su nam radna mjesta u tom društvu već sada nesigurna i neizvjesna, zbog otpuštanja, strah nas je da će ogromni pad premije obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u 2014.g. biti dodatni razlog otpuštanja radnika. Tko je kriv za to i komu da se obratimo kako bi se ova nevjerojatna i u mojoj 25-godišnjoj karijeri nezabilježena kretanja u automobilskoj odgovornosti zaustavila i osiguralo normalno poslovanje u osiguranju…
Molimo vaš komentar situacije“, stoji u pismu našeg čitatelja J.V.-a. Čovjek je doista u pravu: pad premije obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti dosegao je takav iznos koji premašuje i najpesimističkija predviđanja s početka 2014., koja su govorila o mogućem padu od 20%.
U prvih jedanaest mjeseci 2014. godine ukupna bruto zaračunata premija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti iznosila je 2,201 milijardu kuna, što je u odnosu na premiju za isto razdoblje prošle godine pad od 19,7 %. Pala je i prosječna premija za 20,9 % (na 1.199 kuna). Sve to u situaciji kad se bilježi porast izdanih polica osiguranja za 1,5%.
Pokazatelji su takvi da se već javljaju glasovi ozbiljne zabrinutosti odgovornih ljudi u upravama osiguravajućih društava, traži se da netko intervenira i nešto poduzme (tko?) i da se srozavanje premije zaustavi. Potkrepljuju se takvi zahtjevi izračunima (HAD) po kojima ostvareni pad premije kombiniranu kvotu automobilske odgovornosti (izdaci za štete i izdaci za troškove) dižu iznad 100%, dakle, uvode osiguratelje u gubitke u toj vrsti osiguranja, a što bi moglo dovesti do toga da će neki osiguratelji otići u stečaj, drugi neće biti u stanju izvršavati svoje obveze isplata naknada šteta iz sredstava premija osiguranja automobilske odgovornosti … Prvo pitanje koje se nameće jeste: tko je kriv za nastalu situaciju? Jasno, krivi su sami osiguratelji, koji se nisu pripremili za nužnost rada na liberaliziranom tržištu, jer ih je četverogodišnje, pravno sumnjivo, zadržavanje (čak i povećavanje) premije i odgađanje početka liberalizacije uljuljalo u san o mogućnosti nastavka takvog stanja. A kad je stvarna liberalizacija počela - prihvatili su nesmiljenu trku u spuštanju (komercijalnih) cijena osiguranja, ne vodeći računa o vlastitim mogućnostima i granici do koje mogu ići (dostatnost kapitalnog pokrića obveza isplata šteta i troškova po toj vrsti osiguranja). Zloduh (neozbiljnost, nestručnost), jedanput pušten iz boce, teško se u istu vraća, a zagovaranje neke administrativne intervencije (HANFA?) nema i ne može imati osnove, jer se ista - zahvaljujući EU tekovini - ne može miješati u tarife (osim, omogućavaju li iste „…trajno ispunjavanje svih obveza društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju uključivo i formiranje dostatnih tehničkih pričuva za navedeno osiguranje.” (čl.10.st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu). Drugim riječima, po narodnoj: tko je kašu skuhao neka je i kuša. Samo osiguratelji mogu zaustaviti neutemeljeni pad premije i prilagoditi je potrebama „stalnog ispunjavanja” obveza iz osiguranja od automobilske odgovornosti, ne zaboravljajući pritom da im troškovi provedbe te vrste osiguranja, u kombiniranoj kvoti, čine oko 47%! Za početak procesa stabilizacije premije ili njenog povećanja, neka počnu od rušenja omjera troškova i isplata odšteta.
