Naš čitatelj J.L. sklopio je ugovor o osiguranju vlastite kuće (vikendice) od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti kod zastupnika jednog osiguravajućeg društva. Ustvari, taj zastupnik ga je nagovorio da promijeni osiguratelja i da prijeđe s osiguranjem kod njegovog osiguratelja, a zauzvrat on mu je dao premiju koja je za 30 % povoljnija. Potpisali su policu osiguranja, no, nakon dva mjeseca javlja mu se zastupnik s pričom da mora raskinuti ugovor ili nadoplatiti premiju, jer da polica nije prošla internu kontrolu zbog pogrešno zaračunate niže premijske stope od one koju bi po njihovom premijskom sustavu trebalo zaračunati. Da li je zastupnik osiguratelja u pravu? Zastupnik osiguratelja nije u pravu. Prvo, zastupnik je - prema čl. 930. ZOO - ovlašten ex lege u ime i za račun osiguratelja sklapati ugovore o osiguranju , izdati policu osiguranja i naplatiti premiju. Drugo, premijski sustav nije dio ugovora o osiguranju, kao što su to recimo opći ili posebni uvjeti (pravila)osiguranja. Prema čl. 926. sastavni dio ugovora o osiguranju jesu osigurana stvar, rizik obuhvaćen osiguranjem, iznos osiguranja, premija osiguranja i td. Dakle, nema spomena premijskog sustava kao dijela ugovora o osiguranju. Premijski sustav (lista premijskih stopa i premija) interni je akt osiguratelja, koji veže osiguratelja i njegovog agenta, ali ne i ugovaratelja osiguranja. Zbog čega je zastupnik osiguranja odstupio od premijskog sustava - nije bitno. On će svoje razloge iznijeti osiguratelju, koji će prema zastupniku - ako ih ne prihvati - moći poduzeti mjere predviđene ugovorom o zastupanju. No to nipošto neće utjecati na valjanost ugovora sklopljenog po važećim uvjetima i uz dogovorenu premiju osiguranja. Treće, ne stoji ni pozivanje zastupnika na klauzulu u polici po kojoj osiguratelj zadržava pravo ispravka greške na polici u roku od trideset dana od izdavanja police. Ova klauzula se odnosi na ispravak eventualnih tiskarskih grešaka u polici, a nipošto ne daje pravo osiguratelju da naknadno mijenja ugovorenu premiju osiguranja . Tim više što je ugovorena premija određena sporazumom, uz punu svijest zastupnika osiguratelja da krši premijski sustav svoga nalogodavca. A pozivati se na činjenice koje su mu (zastupniku) bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate, ne može ni osiguratelj, jer znanje zastupnika tretira se kao znanje samog osiguratelja. Prema tome, nema opasnosti od poništenja sklopljenog ugovora, a niti mjesta traženju nadoplate premije. Rješenje gore izloženo proizlazi iz kogentnih odredbi ZOO, a odstupanje od njih nije dozvoljeno. Suprotno rješenje dovelo bi do situacije u kojoj bi osiguratelji preko svojih zastupnika mogli akvirirati ugovore o osiguranju i privlačiti osiguranike s ugovorenom (neprimjerenom) niskom premijom, koju bi kasnije pokušali nadoplatili pozivom na nekakve okolnosti koje za osiguranika nisu bitne. Slučaj našega čitatelja nije u praksi rijedak, i svakako bi ga trebalo prijaviti pravobranitelju osiguranja kao primjer kršenja Kodeksa ponašanja osiguravajućih društava.