Otkada postoji osiguranje, postoji i prijevara osiguranja. Neka ispitivanja javnog mišljenja o tome što javnost misli o prijevari osiguratelja, provedena u nekim europskim zemljama, pokazuje da ta javnost nema stroge kriterije ocjene prijevara ili pokušaja prijevara osiguratelja. Manje više takvo djelo se tolerira, od izražavanja simpatija za uspješne prevarante do ravnodušnog prihvaćanja pojave "koja nas se ne tiče". Opravdavanje takvog stajališta najčešće se traži u činjenici da je prijevaru učinio "siromah" na račun "onih bogatih koji imaju para". Uspješna prijevara samo će malko smanjiti ionako veliku dobit koju ostvaruju osiguratelji, osiguratelji su uglavnom nekorektni i ništa ne plaćaju... Posljedice takvog stava javnosti jeste i pasivizacija policije, odnosno blagonaklonost sudova u procesuiranju i kažnjavanju počinitelja. Jasno je da takvo razmišljanje nije u redu, jer zaboravlja da prevaranti ostvaruju neopravdanu korist na račun svih osiguranika koji uredno plaćaju premiju osiguranja. Kriminal remeti premijom uspostavljenu ravnotežu između prihoda i rashoda osiguratelja. A to znači da će povećanje šteta zbog prijevara rezultirati povećanjem premija ili pak isključenjem ili ograničenjem nekih rizika, što opet pogađa sve osiguranike. Svjesni toga, osiguratelji u Europi su se davno organizirali u borbi protiv kriminala u osiguranju općenito, a posebno protiv prevaranata. Europska komisija za osiguranje (CEA - profesionalna udruga europskih osiguratelja) uspjela je problem prijevara i kriminala u osiguranju nametnuti europskim vladama, čije policije imaju vrlo razrađenu strategiju suzbijanja kriminala u osiguranju. Djelatnost policije je nezamisliva bez aktivne suradnje s osigurateljima. Osiguratelji su ti koji policiji dostavljaju podatke o sumnjivim štetama ili sumnjivim prevarantima. To im omogućuju Informacijski centri koji razmjenom podataka vrlo lako ulaze u trag pojedinim prevarantima. Navodno oštećeni se tako mogu pronaći kao oštećeni i prijavljeni po istom štetnom događaju kod više osiguratelja, u različitim državama, u različitim funkcijama. Jedanput kao oštećeni - drugi put kao štetnici... Ili, kao oštećeni po osiguranju nečije autoodgovornosti, ali istovremeno i kao korisnici kasko police bez navođenja štetnika... Lažiranje "slučaja" temelji se na lažnim prijevarama-izjavama navodnog štetnika, na lažnoj dokumentaciji autoservisera, bolnica i drugih institucija. Konačno, na lažnoj - falsificiranoj dokumentaciji. U Hrvatskoj smo na samom početku. Tek je ovih dana, preko Hrvatskog ureda za osiguranje, odaslana informacija osigurateljima da preispitaju nisu li osobe navedene u popisu i njihovi klijenti. A radi se o osobama koje su odštetne zahtjeve prijavile kod više osiguratelja, u raznim ulogama u zemlji i inozemstvu. Istovremeno, u okviru pakta o stabilnosti, pokrenuta je inicijativa za formiranje nacionalne strategije suzbijanja krijumčarenja i krađe motornih vozila, te izrada nacionalnog akcijskog plana. Hrvatska je zemlja na balkanskoj ruti krijumčara motornih vozila, kradu se i krijumčare vozila u europskim zemljama i u Hrvatskoj, prebacuju se na bliži ili dalji istok. U inicijativi se predlaže osnivanje Nacionalnog tima za suzbijanje kriminala te vrste, u koji bi ušli predstavnici MUP-a, Ministarstva pravosuđa, Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i Centra za vozila Hrvatske. Uspješan rad tima sigurno će doprinijeti smanjenju kriminala u osiguranju, a to znači i sigurnosti osiguranika.