Navedena zakonska odredba preuzeta je iz europskog prava, a svrha joj je informirati ugovaratelja osiguranja i omogućiti mirno rješenje spora u izvansudskom postupku.


Člankom 89.st.1. t. 8. Zakona o osiguranju odre­đena je obveza društva za osiguranje da kod (prije) sklapanja ugovora o osiguranju pisano obavijesti ugovaratelja osiguranja, među ostalim, i o „načinu rješava­nja sporova ugovornih stra­na“. Tu obvezu veliki broj osiguratelja još uvijek nije ozbiljno shvatio i još uvijek su u uporabi uvjeti osigura­nja doneseni nakon stupanja na snagu ove za­konske od­redbe, a da ipak ne sadrže informaciju o načinu rješavanja sporova između osiguratelja i ugovaratelja osi­guranja.

Treba podsjetiti da je navedena zakonska odredba pre­uzeta iz europskog prava, a da joj je svrha informirati pot­ro­šača (ugovaratelja osi­guranja) i omogućiti mirno rješenje spora u izvansuds­kom pos­tupku, čime se pos­tiže to da se zahtjevi rješavaju brže i jefti­nije, bez dodatnih/velikih/ troškova suda i svega onoga što je vezano uz vođenje parnice. Ta se svrha propisa može postići samo ako je osigura­telji ozbiljno shvate i ne pristupaju joj for­malistički, unijevši je u uv­jete, da udovolje zakonskoj odredi, a bez namjere da se po istoj i postupi.
Upravo to se dogodilo J. L.-u, koji je u skladu s uvjetima kasko osiguranja osiguratelja X, nezadovoljan od­lu­kom referenta o isplati iz­nosa osigurnine, a sukladno uputi koju je pismeno dobio od osigurate­lja, uputio pri­govor „drugo­stu­panjskoj ko­misiji„ osiguratelja. U pri­go­voru je naveo svoje argumente, priložio ne­ke nove dokaze (račune, jer se radilo o visini popravka) i, na svoje iznenađenje, nakon tri­desetak dana dobio odgovor koji je ukratko glasio da je „drugostupanjska komisija os­tala kod odluke referenta„.

Vjeruje da drugostupanj­ska komisija njegove navode nije ni razmatrala, a što za­ključuje i iz činjenice da nema argumenata u odluci iz kojih bi bilo vidljivo zašto njegov prigovor nije uvažen. „Za ništa sam gubio vrijeme vje­rujući da će prigovor biti razmotren u skladu s mojim navodima i dokazima, a is­palo je da su gospoda iz osiguranja birokratski pot­vr­dila odluku svoga kolege re­ferenta …“, jada se J.L.

Ne ulazeći u detalje kon­kretnog slučaja valja poći od toga da u uvjetima osigura­nja, u informaciji ugovara­te­lju, mora biti naveden način iz­vansudskog rješavanja spo­ra s osiguranikom s detalj­nim upu­tama komu se pri­go­vor/ pritužba podnosi, for­ma i sa­držaj prigovora, rok u kojemu se prigovor mora riješiti i sl. Posebno je važno da prigovor sadrži i razloge prigovaranja, te zahtjeve pod­nositelja prigo­vora - osiguranika i dokaze kojima se zahtjevi potkrepljuju. Tako ozbiljan prigovor i ozbiljan pristup njegovom rješavanju ne bi smio biti birokratski primljen i rješavan, jer tako zasigurno neće postići svrhu propisa iz čl. 89. Zakona o osiguranju: osi­gu­ranik će ostati nezadovoljan, uvjeren da njegovi argumenti nisu uzimani u obzir, i u ko­načnici – opet će sve završiti na sudu.