U ovoj rubrici smo višestruko upozoravali naše čitatelje - vozače na posljedice egzistiranja "slobodnog tržišta" i djelovanje više osiguranika. Konkurencija u pravilu donosi dobrobit potrošačima. No, ta se konstatacija odnosi na sređeno i kontrolirano tržište u kojemu djeluje institut zaštite potrošača. U protivnom, konkurencija može donijeti neugodna iznenađenja onima koji na vrijeme o tome ne razmišljaju. Kod nas je konkurencija između osiguratelja posebno snažna i - može se mirno reći - nekorektna u osiguranju automobilske odgovornosti. Pri tome se premije osiguranja snizuju na nivo koji ruši unaprijed, aktuarskim metodama, uspostavljenu ravnotežu prihoda - rashoda osiguratelja. A uz to normalno dolazi izbjegavanje plaćanja obveza iz ugovora o osiguranju. Pišem ovo povodom slučaja jednog oštećenika, koji je, s nadnevkom 14. rujna ove godine, od jednog osiguratelja dobio doslovce slijedeći dopis: "Poštovani, u svezi štete na osobnom vozilu reg. ozn. i broja… molimo da, radi lakšeg i pravilnijeg rješavanja Vašeg zahtjeva, podnesete prijavu sucu za prekršaje protiv našeg osiguranika koji Vas je oštetio. S poštovanjem." Pismo upravo odražava gore opisanu situaciju na tržištu. U konkretnom slučaju, osiguranik je uredno zaključio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti, doduše, po najnižoj premiji, ne vodeći računa o posljedicama takvoga čina. Dopis pokazuje da osiguratelj kod kojega je zaključio osiguranje ne želi izvršiti svoju obvezu iz ugovora o osiguranju, a to je: platiti štetu oštećenome kojega je osiguranik oštetio. Dapače, umjesto da štiti i pomaže svog osiguranika, što bi bila normalna reakcija osiguratelja, on poziva oštećenoga da protiv njegovog osiguranika podnese prijavu sucu za prekršaje. Na taj način čini štetu vlastitom osiguraniku (plaćanje prekršajne kazne i troškova postupka). Zašto to radi? Ili zbog toga što nema adekvatnu stručnu službu, koja može ocijeniti postojanje obveze prema oštećenome, pa odgovornost - a vidjeli smo: na štetu osiguranika prebacuje na sud za prekršaje, ili pak namjerno odugovlači rješenje štete, svjestan da će prekršajni postupak trajati određeno vrijeme. S obzirom da je dopis općenit, i da je očigledno pisan za unaprijed neodređen broj slučajeva, zaključujemo da je to stalna praksa toga osiguratelja, i da mu je cilj odgoditi isplatu štete. Ako se tome doda da je dopis pisan u Zagrebu, što znači da u Rijeci, gdje je zaključen ugovor o osiguranju i gdje se dogodila nezgoda, taj osiguratelj nema službu likvidacije šteta, onda je doista jasno da su poteškoće s kojima se susreću i osiguranici i oštećeni neminovne. Što oštećenome u konkretnom slučaju preostaje? Poslušati savjet osiguratelja i podnijeti prijavu prekršajnom sudu protiv štetnika, iako za to nema nikakvog racionalnog razloga, ili pak - tražiti naknadu štete od samog štetnika, kažnjavajući ga tako za njegov loš izbor osiguratelja.