Naš čitatelj J.I. žali se na postupak jedne putničke agencije s kojom je otišao na putovanje u inozemstvo: sam prijevoz bio je više nego mukotrpan, hotel nije bio obećane kategorije, ulaznice za neke planom putovanja predviđene priredbe nisu dobili… Pokušao se s vodičem dogovoriti o prekidu putovanja i naknadi štete, ali nije išlo. Može li nakon završetka putovanja tražiti naknadu štete od agencije ili od osiguratelja kod kojeg je navodno ta agencija osigurana? Iz kopije ugovora s agencijom vidljivo je da je putovanje organizirano, da je za putovanje izrađen promidžbeni materijal, u kojemu doista stoji ono što je naš čitatelj naveo. Prema Zakonu o obveznim odnosima (čl. 882.), promidžbeni materijal ne smije sadržavati zavaravajuću obavijest u pogledu cijene ili bilo koje druge odredbe ugovora o organiziranju putovanja, a podaci sadržani u promidžbenom materijalu obvezuju organizatora putovanja i mogu biti izmijenjeni jedino na temelju sporazuma s putnikom. Prema čl. 885. organizator putovanja dužan je putniku pružiti usluge koje imaju sadržaj i svojstvo predviđene ugovorom i skrbiti se o pravima i interesima putnika u skladu s poslovnim običajima u ovoj djelatnosti. Ako ne postupi kako je navedeno - postoji odgovornost agencije za štetu zbog neispunjenja, djelomičnog ispunjenja ili neurednog ispunjenja obveza (čl. 888). Isto tako, organizator putovanja-agencija odgovara i za propuste trećih osoba kojima je povjerio izvršenje usluga prijevoza, smještaja i sl. (čl.889). Dobro je da je J.I. već tijekom putovanja istako prigovor zbog neispunjenja ili neurednog ispunjenja obveza organizatora, ali ako želi zadržati pravo na sniženje cijene putovanja prigovor agenciji mora postaviti u roku od 8 dana od završetka putovanja. Osim sniženja cijene putnik može tražiti i ostalu štetu koju je pretrpio. Naknadu štete može tražiti izravno od agencije, izravno od osoba kojoj je agencija povjerila izvršavanje pojedine radnje (prijevoza, smještaja…),ili pak od osiguratelja - ako je agencija sklopila ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu. Naime, prema čl. 892. organizator putovanja je dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu za koju odgovara po Zakonu o obveznim odnosima. Zakonodavac je, propisujući obvezu organizatora putovanja da se osiguraju od odgovornosti, očigledno bio dobro upoznat s našom situacijom i događajima o kojemu govori naš čitatelj. Postojanje osiguranja olakšava putniku naknadu štete, jer istu može tražiti izravno od osiguratelja. No, nažalost, iz dokumentacije koju je priložio nema dokaza da je njegova agencija zaista sklopila ugovor o osiguranju od odgovornosti. Prema tome, ostaje mu jedino mogućnost izravnog traženja od agencije. Naime, prema sadašnjem stanju stvari, za neosigurane agencije ne odgovara nikakav garancijski fond, kao što je to slučaj s, primjerice, neosiguranim vlasnikom motornog vozila. Stoga bi prije sklapanja ugovora o putovanju s nekom agencijom bilo dobro provjeriti ima li ta agencija sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu nanesenu putniku neizvršavanjem preuzetih obveza i, ako ima, s kojim osigurateljem. U vrlo velikoj konkurenciji agencija na tržištu, urednost osiguranja jedna je od komponenti koja daje agenciji ozbiljnost, a putniku sigurnost naknade štete u slučaju neizvršenja ili lošeg izvršenja obveza organizatora putovanja.