Iznajmljivač koji ne sklopi ugovor o osiguranju čini prekršaj za koji je predviđena novčana sankcija (ako se radi o fizičkoj osobi-iznajmljivaču) u iznosu od 5.000 do 15.000 kuna.


«Tijekom kontrole koja mi je došla kao privatnom iznajmljivaču apartmana inspektor mi je tražio i policu osiguranja gostiju, koju nisam imala, a koliko čujem ni drugi iznajmljivači nisu čuli za takvu obvezu. To da nemam osiguranje gostiju navedeno je i u zapisniku, a ne znam da li će me inspektor prijaviti, jer kaže da sam učinila prekršaj.
Da li sam kao privatni iznajmljivač kuće ili apartmana za potrebe turizma dužna imati policu vlastitog osiguranja od odgovornosti i/ili neku drugu vrstu police …», pita naša čitateljica V.C.

Pitanja sličnog sadržaja dobili smo više, što je vjerojatno posljedica spomenute inspekcije turističkih inspektora. Iznajmljivanje soba, apartmana i kuća smatra se, sukladno Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine br. 138/2006.), ugostiteljskom djelatnošću.
U članku 9. st. 1. t. 11. toga Zakona propisano je da je obveza iznajmljivača u «…ugostiteljskom objektu za smještaj osigurati goste od posljedica nesretnog slučaja«.
Da su iznajmljivači smještaja osobe koje podliježu obvezi sklapanja ugovora vidljivo je i iz odredbe čl. 28.st.4., u kojemu se precizira da su «…ugostiteljske usluge u domaćinstvu …usluge smještaja u sobi, apartmanu i kući za odmor…».

Iznajmljivač koji ne sklopi ugovor o osiguranju čini prekršaj za koji je predviđena novčana sankcija (ako se radi o fizičkoj osobi-iznajmljivaču) u iznosu od 5.000 do 15.000 kuna.
Spomenuti Zakon govori o obvezi sklapanja ugovora o osiguranju gostiju od posljedica nesretnog slučaja, a da pri tome ne navodi pojedinosti: koje rizike iznajmljivač mora ugovoriti u ugovoru o osiguranju, na koje osigurane svote,  da li je ugovor o osiguranju nezgode u ovom slučaju sklopljen kao ugovor o odgovornosti …
Stoga, doslovce tumačeći odredbu čl. 9. st.1.t.11. Zakona, iznajmljivač mora sklopiti ugovor o osiguranju gostiju od posljedica nesretnog slučaja, ali to može biti i ugovor s najmanjim mogućim pokrićem kojega može naći na tržištu osiguranja, a koje sigurno ne bi zaštitilo ni gosta ni samog iznajmljivača, ako je on odgovoran za štetu gostu.
Mislimo da je bilo svrsishodnije da Zakon izričito propiše obvezu sklapanja ugovora o osiguranju odgovornosti iznajmljivača za štetu koju uzrokuje gostu za vrijeme dok boravi u iznajmljenom apartmanu, sobi ili kući za odmor.

Tek tim osiguranjem, s respektabilnom svotom osiguranja, gost, ali i iznajmljivač, bi bili adekvatno osigurani. Ovako – prekršaj obveze sklapanja ugovora o osiguranju gostiju od nezgode nema puno smisla. No, dok obveza postoji u obliku kakav je propisan u Zakonu, iznajmljivač koji ne sklopi takav ugovor čini prekršaj za koji može biti kažnjen.