Zdravstvena osiguranja, zajedno sa životnim osiguranjima, u razvijenim europskim zemljama čine preko 60% portfelja osiguravajućih društava. U Hrvatskoj, zdravstvena osiguranja još uvijek su po premiji i obuhvatu zanemariva. Obvezno zdravstveno osiguranje poslodavaca za slučaj nezgode na poslu i profesionalne bolesti, koje je bilo moguće zaključiti kod osiguravajućeg društva, nakon što su ona pripremila infrastrukturu, uhodali posao i počeli izvrsno funkcionirati, naprasno im je oduzeto i predano u isključivu nadležnost Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Time je Država premijskim osigurateljima zadala neočekivano težak udarac i zdravstveno osiguranje vratila korak unazad. Događa se apsurd da Država javno proklamira desocijalizaciju, a istovremeno jača monopol državnog socijalnog osiguratelja. O tome će se vjerojatno izjasniti i Ustavni sud. No, ne čekajući razvoj događaja osiguratelji polako postaju svjesni da tržište osiguranja u Hrvatskoj traži police čistog privatnog zdravstvenog osiguranja. Naravno, u ovom trenutku to osiguranje, u svom osnovnom obliku, nije moguće zaključiti kod premijskih osiguratelja. Čak ni kategorije neosiguranih osoba, koje bi željele imati zaključeno osnovno premijsko zdravstveno osiguranje to ne mogu učiniti. Osigurateljima ostaje na raspolaganju mogućnost razvoja i nuđenja raznih oblika dopunskog zdravstvenog osiguranja. Dakle, osiguranja koje bi bilo nastavak osnovnog osiguranja, a koje pruža nešto više i bolje od onoga što im daje osnovno zdravstveno osiguranje kod HZZO-a. U tako suženom prostoru osiguratelji, zasada samo tri, razvijaju ovu vrstu osiguranja računajući na: a) potrebu uhodavanja posla, za što je neophodno nekoliko godina, a očekujući da će postojeći Zakon o zdravstvenom osiguranju vrlo brzo biti promijenjen, ako ne dragovoljno ono sigurno pod pritiskom Europske zajednice kojoj težimo. U toj fazi uhodavanja može se očekivati razvoj proizvoda-police i stvaranja nužne infrastrukture bez koje uslugu nije moguće pružati. Ta faza je već dobrano u tijeku: kupuju se ili osnivaju klinike i poliklinike, kupuje se medicinska oprema najnovije generacije, potpisuje se ugovori o suradnji s bolnicama, uvode se infoprogrami i kartice za obradu osiguranih osoba i troškova liječenja, osiguravaju se vrhunski medicinski stručnjaci. Iz nabrojenog je vidljivo koliko je to dobro i za ukupno zdravstvo u Hrvatskoj: medicinskim ustanovama daje se mogućnost da dio (višak) kapaciteta ponude najboljem osiguratelju na raspolaganje njegovim osiguranicima; b) činjenicu da već postoji sloj osiguranika koji želi imati konformniji odnos sa zdravstvenim osiguranjem i koji traži da ne čeka u redu na pregled, da ide na pregled kod točno željenog liječnika, da u bolnici ima posebnu uslugu (apartmanski smještaj, posebna prehrana po želji, mogućnost modernog komuniciranja i obavljanja svakodnevnih poslovnih radnji), da mu se omogući rehabilitacija u posebnim ustanovama bez guranja s velikim brojem bolesnika, itd. Sve to košta od 1.000,00 do 4.000,00 kuna godišnje premije plative u mjesečnim obrocima. Konkurencija između osiguranja potiče i razvija maštu, nude se različite usluge po različitim cijenama. Dakle, upravo ono što nedostaje monopolu HZZO-a. A od toga će, bez sumnje, profitirati prvenstveno sami osiguranici.