U ovoj rubrici već je bilo riječi o raznim oblicima privatnog zdravstvenog osiguranja. Naravno, kod nas se o tome može govoriti tek uvjetno: privatno zdravstveno osiguranje je ono osiguranje koje, prema postojećem Zakonu o zdravstvenom osiguranju, mogu i smiju provoditi osiguravajuća društva, a kojima pružaju uslugu koja je po standardu viša ili šira od one koju osigurava osnovno socijalno zdravstveno osiguranje. Dakle, nema ni govora o pravom privatnom zdravstvenom osiguranju, koje bi, recimo, pružalo mogućnost osiguranicima da osiguranje zdravstvene zaštite zaključi kod osiguravajućeg društva, jer iz raznoraznih razloga to ne želi učiniti kod državnog socijalnog osiguratelja HZZO-a. Pa ipak, osiguratelji su se potrudili zauzeti mjesto na tržištu budućeg zdravstvenog osiguranja: kupuju se ili osnivaju privatne poliklinike, ugovaraju se posebni dodatni uvjeti za smještaj u državnim bolnicama, razvija se servisna mreža itd., kako bi bili spremni uzeti dio kolača kad im zakonodavac to doista i dopusti. A kako stvari stoje očito je da će im to biti vrlo brzo omogućeno, barem u ograničenom opsegu. Naravno, oni i dalje priželjkuju mogućnost neograničenog bavljenja zdravstvenim osiguranjem, a što bi uključivalo i posjedovanje odnosno osnivanje privatnih bolnica. Momentalno aktualno dopunsko osiguranje, koje se kod HZZO-a jedino moglo zaključiti i to uglavnom za troškove participacije u troškovima lijekova, liječenja i boravka u bolnicama, izazvalo je zanimanje javnosti jer je novi ministar najavio njegovo ukidanje, pa poslije toga prolongiranje do kraja ove godine. Tu vrstu usluge država je očito voljna prepustiti osiguravajućim društvima. Nije nikakova tajna zašto. U sustavu kakav je dopunsko osiguranje imalo kod HZZO-a stvaralo je gubitke, jer je očigledno da je izostala disperzija rizika i da su to osiguranje ugovarali uglavnom oni koji su znali da će im trebati, kao što su to bolesnici i umirovljenici koji sa sigurnošću mogu računati na izdatke za lijekove, liječenje i boravak u bolnici. Nedostajalo je dakle ono što je temelj svakog osiguranja: rizičnost događaja. S obzirom na sigurnu klijentelu takvih usluga rizik i neizvjesnost štete se izgubila. Tu je upravo razdjelnica između sustava kakav je imao i ima HZZO i sustava koji kane uspostaviti osiguratelji. Da bi ostvarili dobit, nužno je da osiguraju disperziju rizika i neizvjesnost nastanka troška. A to mogu samo ako u osiguranje uključe i zdrave i one osobe koje misle da su zdravi. To pak znači da će aktuari vrlo lako izračunati kolika je premija potrebna za određeni stupanj i opseg osigurane usluge: to opet znači da će premija za manje rizične osobe (recimo mlađe) i za više rizične osobe biti različita. Dakle, sasvim sigurno je da privatno dopunsko zdravstveno osiguranje neće moći zamjeniti dopunsko osiguranje kako ga je provodio HZZO i na kakvo su navikli njegovi osiguranici. Shvatili su to i oni, pa ne čudi da su udruge umirovljenika bile žestoko protiv ukidanja postojećeg sustava dopunskog zdravstvenog osiguranja. No, ako se želi viši standard, brža usluga, komforniji smještaj, jednostavniji pristup itd. onda je veća cijena privatnog zdravstvenog osiguranja u svim njegovim oblicima, pa i u onom koje nosi naziv dopunsko, sasvim očekivana (i prihvatljiva) činjenica.