- Što ako ukupne štete trećih osoba (putnici u vozilima, druge osobe izvan vozila...) premašuju minimalno ugovorenu osiguranu svotu? Prema Zakonu, oštećeni će u tom slučaju dobiti smanjenu odštetu (dakle, dobivaju samo dio pretrpljene štete na koju bi inače imali pravo)
Nekoliko prometnih nesreća na hrvatskim cestama, koje su se dogodile u zadnje vrijeme, a u kojima su autobusi, puni putnika, slijetali s cesta, i samim čudom izbjegli (s)udare u druga vozila i moguće katastrofalne štete, ponovno nas podsjećaju na vrlo aktualan problem osiguranih svota u osiguranju od automobilske odgovornosti.
Posebno kod autobusa i teretnih vozila koja prevoze opasne tvari. Da rizik nije neostvariv, pokazuje i nedavna nesreća eksplozije naftne cisterne u Republici Kongo, u kojoj je poginulo preko dvije stotine osoba. Da podsjetimo: prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, minimalne osigurane svote na koje se mora ugovoriti osiguranje od odgovornosti za štete uzrokovane motornim vozilom trećim osobama su: za štete zbog smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja vlasnici autobusa moraju se osigurati na minimalnu osiguranu svotu od 6,5 milijuna kuna. To je gornja granica do koje osiguratelj odgovara za nastale štete, bez obzira koliko je oštećenih bilo. Vlasnici vozila koja prevoze opasne stvari imaju obvezu osigurati se na minimalnu osiguranu svotu od 8,0 milijuna kuna.
No, što ako ukupne štete trećih osoba (putnici u vozilima, druge osobe izvan vozila...) premašuju minimalnu ugovorenu osiguranu svotu? Prema Zakonu, oštećeni će u tom slučaju dobiti smanjenu odštetu (dakle, dobivaju samo dio pretrpljene štete na koju bi inače imali pravo). Takva situacija u kojoj oštećeni ne mogu dobiti potpunu naknadu pretrpljene štete, neugodna je i komplicirana i za osiguratelja: osiguratelj mora čekati da svi oštećeni postave zahtjev, izračunati pojedinačnu odštetu, utvrditi ukupnu štetu svih oštećenih i tek tada pristupiti isplati razmjerno umanjenih odšteta.
Takvi postupci likvidacije i isplate traju godinama. U slučaju prometne nesreće jednog autobusa u Makarskoj prije nekoliko godina, u kojoj su poginule dvije osobe, ali ih je više ozlijeđeno, osigurana svota koja je bila ugovorena u minimalnom iznosu kojega propisuje Zakon nije mogla pokriti sve štete koje su oštećeni pretrpjeli, a postupak obrade i isplate odšteta još uvijek traje.
Naše osigurane svote na koje se mora ugovoriti osiguranje nisu mijenjane već desetljeće. Usput: osigurane svote koje propisuje Europska direktiva, a koju ćemo i mi morati prihvatiti u naše zakonodavstvo danom pristupa u EU, iznose za ovakve slučajeve minimalno 5 milijuna eura. Istina, po Zakonu je moguće ugovoriti (na dobrovoljnoj osnovi) osigurane svote znatno više od onih minimalnih koje propisuje Zakon, pa čak i neograničeno pokriće.
Međutim, praksa pokazuje da je iluzorno od naših prijevoznika očekivati dobrovoljno ugovaranje većih osiguranih svota od onih na koje se po Zakonu moraju osigurati (suprotno tomu, npr. u Njemačkoj gdje vrijedi minimalna zakonska osigurana svota od 5 milijuna eura, 95 % vozača dobrovoljno ugovara neograničeno pokriće). Stoga bi, radi zaštite oštećenih u prometnim nesrećama, trebalo vrlo brzo povećati minimalne osigurane svote. Prema čl. 26.st. 6 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, povećanje je u nadležnosti Vlade RH, ali prijedlog daje nadzorno tijelo – HANFA (koja, nadamo se, ima mnogo argumenata za takav prijedlog).
