Prilikom procjenjivanja vrijednosti dionica, postavlja se pitanje na koji ih način procijeniti odnosno koje tehnike koristiti. Postoji nekoliko pristupa u procjenjivanju vrijednosti običnih dionica. U principu, postoje čitave studije koje se bave tehnikama procjena. Najpoznatiji pristupi su fundamentalna i tehnička analiza. Osnovno polazište fundamentalne analize jesu financijska izvješća kompanija, odnosno novčani tijek sa svojom vremenskom dimenzijom i rizicima vezanim za realizaciju tog novanog tijeka. Na novčani tijek se ovdje može gledati ili kao na profit kompanije ili kao na dio profita koji će se distribuirati dioničarima u vidu dividendi. Ostatak profita koji se ne isplaćuje, predstavlja zadržanu dobit koja se reinvestira u nove projekte. To znači i veću vrijednost dionica u budućnosti, s obzirom da se pretpostavlja da se novi projekti donijeti i veće profite, pa i veće dividende. Stoga, investitori mogu vrednovati dionice na temelju tijeka profita ili tijeka dividendi. Rezultati analiza trebali bi voditi istom zaključku iz razloga što investitori u kompanije koje u potpunosti ne isplaćuju dividende posjeduju ostvarene zadržane profite kroz svoje vlasništvo nad kompanijama. Iz navedenog slijedi da je vrijednost kompanije neovisna o politici isplate dividendi. No, s druge strane, mnoge teorije smatraju da irelevantnost dividendne politike ima niz nedostataka, pa se ipak kao standardni pristup koristi model diskontiranja dividendi pri procjeni kompanija odnosno njihovih dionica. Fundamentalna analiza u obzir uzima buduće novčane tijekove u vidu dividendi kao svoje polazište. Međutim, kao i u slučaju drugih financijskih instrumenata, dividende se ne mogu sa sigurnošću predvidjeti. U biti, dividende se sa još i većom neizvjesnošću mogu predvidjeti, u odnosu na tijekove drugih financijskih instrumenata, kao u slučaju obveznica, gdje se isplata kamata može puno lakše predvidjeti. Dakle, ovaj pristup izračunava vrijednost dionica na način da diskontira ili svede na sadašnju vijednost sve dividende koje će biti isplaćene u budućnosti. Kako je budućnost teško predvidjeti, tako je i sama procjena upitna, odnosno analitičari se moraju služiti nižom pojednostavljenih pretpostavki, a kao jedna od njih je pitanje visine dividendi. Analitičari naročito nakon pete godine pojednostavljuju rast odnosno vrijednosti dividendi. Primjera radi, kompanija X isplaćuje dividendu u visini od 10 kuna i pretpostavlja se da će dividenda rasti po godišnjoj stopi od 8%. Ukoliko je tražena stopa povrata u dionice 12%, tada će vrijednost dionice iznositi 270 kuna (formula: 10*(1+0.08)/(0.12-0.08). U ovom je slučaju vrijednost dionice 27 puta veća od njezine godišnje dividende.