Prihodi ili rashodi od prodaje dugotrajne materijalne imovine klasificiraju se kao ostali prihodi i ostali rashodi i priznaju se na neto osnovi
Prodaja dugotrajne materijalne imovine s računovodstvenog aspekta i aspekta financijskog izvještavanja definirana je standardima MRS 16 i HSFI 15. Navedeni standardi propisuju da dobit ili gubitak koji proizlazi iz prestanka priznavanja pojedine nekretnine, postrojenja i opreme, treba utvrditi kao razliku između neto iznosa potraživanja od otuđenja i knjigovodstvene vrijednosti imovine.
Prihodi ili rashodi od prodaje dugotrajne materijalne imovine klasificiraju se kao ostali prihodi i ostali rashodi i priznaju se na neto osnovi. Bitno je poštivati prikazivanje prodaje po neto principu pošto korištenje bruto principa nepotrebno uvećava prihode i rashode te stvara osnovu za obračun davanja koja se obračunavaju prema ostvarenim prihodima (npr. naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma).
Prilikom prodaje imovine potrebno je napraviti procjenu o tržišnoj vrijednosti imovine koja se prodaje kako bi se umanjio porezni rizik koji proizlazi iz takve transakcije. Pri prodaji dugotrajne materijalne imovine prodajna cijena može biti viša od knjigovodstvene vrijednosti, jednaka knjigovodstvenoj vrijednosti ili niža od knjigovodstvene vrijednosti. Ukoliko imovina koja se prodaje nije u potpunosti amortizirana, amortizacija se obračunava do kraja mjeseca u kojem je imovina bila u upotrebi odnosno do kraja mjeseca u kojem je prodana.
Uzmimo za primjer osobni automobil koji ima nabavnu vrijednost 100.000 kn i ispravak vrijednosti 50.000 kn iz čega proizlazi knjigovodstvena vrijednost od 50.000 kn. Ukoliko je procijenjena tržišna vrijednost 60.000 kn i automobil je prodan za istu cijenu prihod od prodaje dugotrajne materijalne imovine iznosit će 10.000 kn po neto principu. Po bruto principu prihod bi iznosio 60.000 kn, a rashod od prodaje imovine 50.000 kn, takvo prikazivanje u financijskim izvještajima ne bi bilo u skladu sa standardima i stvorilo bi osnovu za veća davanja po osnovi ostvarenih prihoda.
Porezni tretman prodaje dugotrajne materijalne imovine s aspekta poreza na dodanu vrijednost ovisi o razdoblju u kojem je imovina nabavljena te je li na ulaznom računu iskazan PDV. Ukoliko je iskorišteno pravo na odbitak pretporeza, pri prodaji takve imovine, poduzetnik je dužan primijeniti redovan postupak oporezivanja i obračunati PDV po stopi od 25% na prodajnu cijenu imovine.
