Prošli tjedan je za američku valutu bio kao iz najgore noćne more. Panika je zavladala tržištem. Obaraju se novi rekordi. Bear Stearns, jedna od najvećih investicijskih banaka je pred bankrotom. JP Morgan Chase je odlučio kupiti posrnulog rivala za 2 dolara po dionici (dan prije je dionica Bear Sternsa vrijedila 30 dolara). Investitori strahuju da propast Bear Sternsa ne izazove domino efekt i ne povuče za sobom i druge investicijske banke. Zlato, japanski jen, švicarski franak i euro su u takvoj situaciji najviše na meti investitora budući da slove kao sigurno ulaganje (utočište). Američki dolar, britanska funta i australski dolar su najveći gubitnici. Zlato je skočilo do 1030 dolara za finu uncu što je najviša cijena ikada zabilježena. Američki dolar je potonuo u odnosu na euro do 1,5900; u odnosu na švicarski franak dolar je pao ispod pariteta do 0,9640; dok je u odnosu na japanski jen dolar pao do 95,80. Britanska funta je oslabila na euro do 0,7910, a australski dolar do 1,7250. Američki FED je u nedjelju objavio hitne mjere za pomoć financijskom sustavu, smanjivši diskontnu stopu i najavivši novi program direktnog kreditiranja najvećih financijskih institucija sa Wall Streeta. Ovaj potez FED-a nije uspio vratiti povjerenje investitora koji su nastavili nemilice prodavati američku valutu. Tako je japanski jen na najvišem tečaju od 1995. godine, odnosno na godišnjoj razini dolar je u odnosu na jen oslabio za 13 posto. U odnosu na euro, dolar je u prva dva tjedna ožujka oslabio za gotovo 4 posto. Snažan pad američkog dolara opet je otvorio temu zajedničke intervencije triju najvećih (najznačajnijih) središnjih banaka. Prošli tjedan je predsjednik Europske središnje banke Jean Claude Trichet u dva navrata napomenuo da velika volatilnost na deviznom tržištu nije poželjna. Vrlo je vjerojatno da će ESB ovu retoriku uskoro intenzivirati s ciljem hlađenja tečaja eura i dolara. Posljednji puta zajednička intervencija Europske, Japanske i Američke središnje banke je bila u rujnu 2000. godine kada je euro pao u odnosu na dolar ispod 0,85. Tada je euro u nepune dvije godine od svog uvođenja (siječanj 1999.) pao u odnosu na dolar za 30 posto. Današnji trend jačanja eura traje još od 2001.godine, a intenziviran je tijekom prošle godine zbog krize na financijskom tržištu SAD-a i zbog snažnog rezanja kamatne stope na dolar. Prema nekim analitičarima razina euro dolara od 1,60 je ta koja će isprovocirati centralne banke na intervenciju. Na toj razini, ako se gleda prema fer tečaju kupovne moći, euro bi bio gotovo 30 posto precijenjen u odnosu na dolar. Također ne treba zaboraviti cijenu nafte koja je iznad 110 dolara za barel. Snažan euro uvelike olakšava borbu Europske središnje banke s inflatornim pritiscima izazvanim kretanjem cijene energenata.