Nedavno je objavljena studija Centra za strateško i međunarodno proučavanje o mogućim posljedicama napada SAD-a na Irak. Mada nema direktne povezanost rezultata studije na cijene valuta na deviznom tržištu, ipak mogući događaji će se zasigurno indirektno reflektirati na svjetske valute. Djelatnici Centra za strateško i međunarodno proučavanje su tijekom proteklih mjeseci ispitali stručnjake iz nekoliko različitih polja zanimanja. Prva grupa vojnih i geopolitičkih stručnjaka definirala je četiri moguća vojna rezultata: nema rata; "blaga" akcija koja bi trajala četiri do šest tjedana; "trnovita" akcija koja bi trajala do 3 mjeseca; i "najgori" scenarij koji bi trajao do 6 mjeseci. Za svaku od ove četiri opcije Centar je kontaktirao stručnjake na polju tržišta naftom kako bi procijenili kolika bi bila cijena nafte. Njihove prognoze ubačene su u makroekonomske modele koji su uzeli u obzir, kako pozitivne utjecaje akcije kao na primjer veća državna (vojna) potrošnja, tako i negativne utjecaje akcije kao što je viša inflacija. Također je uzeta u obzir i psihologija tržišta posebice onaj model iz sedamdesetih prošlog stoljeća u vrijeme naftnih kriza, te devedesetih u vrijeme akcije pustinjske oluje. Studija je pokazala slijedeće. Scenarij u kojem nebi došlo do vojne akcije nije nužno i najbolji za ekonomiju. Kao razlog navodi se nastavak neizvjesnosti oko Iraka koji bi djelovao kao uteg na ionako depresivno gospodarstvo. Suprotno ovom scenariju je onaj "najgori" (do 6 mjeseci) za kojeg stručnjaci predviđaju rast cijene nafte do 80 dolara, te njezino spuštaje tijekom ove i iduće godine na 40 dolara za barel što bi bilo najpogubnije za ekonomiju. Za preostala dva scenarija, "blaga" i "trnovita" akcija, cijena nafte bi u početku dostigla vrijednost do 40 dolara da bi se krajem godine spustila na oko 30 dolara za barel. Na kraju studije procijenjen je i trošak akcije, pa tako za "blagu" varijantu bi trošak iznosio oko 50 milijardi dolara dok za onu "najgoru" trošak bi iznosio oko 120 milijardi dolara. Trošak Zaljevskog rata bio je oko 80 milijardi u današnjim dolarima, a jedan dio tog novca je stizao od Sudijske Arabije i saveznika za koje se ovaj puta ne očekuje da će značajnije sudjelovati u troškovima. Zaključak je studije da si SAD može priuštiti sva četiri scenarija akcije. Neki stručnjaci smatraju kako rat može biti dobar za ekonomiju. Većina ratova u američkoj povijesti zahvaljujući ogromnoj državnoj potrošnji za obranu su stimulirali rast gospodarstva. Neki stručnjaci idu čak tako daleko da vide "novi" Irak kao najveću američku privatnu pumpnu stanicu. Privatna ili ne, veća iračka proizvodnja nafte spustila bi njenu cijenu na svjetskom tržištu, te bi najveću korist imali najveći potrošači nafte među kojima su i SAD. To je nedavno potvrdio i glavni ekonomski savjetnik američkog predsjednika Larry Lindsey koji je izjavio da kada dođe do promjene režima vlasti u Iraku biti će moguće proizvesti dodatnih 3-5 milijuna barela nafte, te stoga uspješna vojna akcija predstavlja nešto dobro za ekonomiju. Larry Lindsey je ponudio još svojih "veselih" prognoza procjenivši najveći mogući trošak vojne akcije od 200 milijardi dolara, što čini oko 2% američkog bruto društvenog proizvoda. Prema procjenama analitičara u "najgoroj" varijanti dolar će izgubiti na vrijednosti, dok će euro i švicarski franak ojačati. Iz većine analiza može se zaključiti da što brža bude eventualna akcija to će američki dolar manje oscilirati. Nakon završetka eventualne vojne akcije dolar će prema mišljenju analitičara ojačati, dok će euro i švicarski franak nešto izgubiti na svojoj vrijednosti.