• Svaki radnik ima pravo za obavljeni rad primiti plaću, a svaki poslodavac za obavljeni rad ima obvezu plaću isplatiti

Radnik, prema Zakonu o radu, fizička je osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca. Poslodavac je pak , prema Zakonu o radu, fizička ili pravna osoba za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove. Pri tome se radni odnos, kao pravni odnos između radnika i poslodavca, zasniva ugovorom o radu. Općenito, poslodavac je u radnom odnosu dužan radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je pak dužan osobno obavljati preuzeti posao, prema uputama poslodavca datim u skladu s  naravi i vrstom rada.

Uočavamo nekoliko bitnih elemenata potrebnih za postojanje radnog odnosa:

1.    Dragovoljnost pri zasnivanju,
2.    Osobno obavljanje rada unutar radnog vremena,
3.    Subordinacija (podvrgavanje) poslodavcu i
4.    Obavljanje rada za plaću.


Dragovoljnost

Temelj nastanka radnog odnosa je slobodna volja stranaka da zasnuju taj odnos.

Osobno obavljanje rada unutar radnog vremena

Riječ je o vrlo značajnoj karakteristici radnog odnosa koja omogućuje razlikovanje radnog od drugih pravnih odnosa čiji predmet je također ljudski rad, ali kod kojih ne postoji takva obveza da određeni rad mora izvršiti upravo osoba s kojom je taj odnos zasnovan. Tako primjerice, kod ugovora o djelu predmet ugovora neće biti sam rad, već rezultat rada.

Subordinacija (podvrgavanje) poslodavcu

Radnik ispunjava svoju obvezu osobnog obavljanja rada na način da preuzeti posao obavlja kroz rad na sredstvima rada koja nisu njegova i kroz organizaciju posla koju ne određuje on sam, pri čemu neobavljanje rada prema uputama poslodavca uzrokuje radnopravnu odgovornost prema poslodavcu. Drugim riječima radnik ne radi o svom vlastitom trošku i za svoj vlastiti rizik (samostalno,autonomno) već se podvrgava svome poslodavcu (nesamostalni rad). Kada bi radnik radio samostalno, on ne bi bio ovisan o poslodavcu, pa mu ne bi  bio  niti podčinjen, to jest ne bi svoju radnu snagu i sposobnosti stavljao na raspolaganje poslodavcu, već bi mu mogao ponuditi rezultat svoga samostalnog, autonomnog rada.
Iz navedenoga proizlazi da radnik obavlja rad jedino i isključivo za i kod poslodavca s kojim je zasnovao radni odnos i prema njegovim napucima, a isključeno je da je zasnovao radni odnos s jednim pravnim subjektom, a radi za i kod drugog pravnog subjekta.

Obavljanje rada za plaću

Svaki radnik ima pravo za obavljeni rad primiti plaću, a svaki poslodavac za obavljeni rad ima obvezu plaću isplatiti.